Smrzavao sam se na -30 i ‘kuhao’ na plus 50. Bio u kratkom rukavu na 3200 nadmorske visine, piše Večernji list BiH. Otišao 18.000 kilometara daleko od kuće. Pucao iz m4 s g7 noćnom optikom, skakao s 5000 metara iz padobrana, ronio, letio... Legija je za mene super i volim svoj posao, ovako svoje sedmomjesečno iskustvo u modernoj, elitnoj borbenoj sili u Francuskoj opisuje Ljubušak Petar Šimić. Inače, Petar je rođen 1994. godine u Ljubuškom, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Cijeli život bavio se sportom te je aktivno trenirao rukomet i borilačke vještine.
Ovaj dvadesetdvogodišnjak je na put ispuniti svoju najveću životnu želju, da kao Ante Gotovina, Ante Roso, Zvonimir Skender, Milenko Filipović, Željko Glasnović... postane članom Legije stranaca, krenuo prije sedam mjeseci te je dosad prošao tešku obuku.
“Što sam morao proći da bih postao članom Legije stranaca? Ovo mi je najteže pitanje. Ali krenut ćemo redom od prvog odabira u Aubagneu u regrutnom centru, gdje kandidati otpadaju svaki sat, a taj odabir traje čak dva tjedna. Nakon što se to prođe, slijedi višemjesečna obuka u Castellnoudaryu. Tu ima dosta marševa, sporta i raznoraznih oblika mučenja starih škola, ako me razumijete”, priča nam Petar. Ističe kako je njemu osobno najteže bilo što se uz iscrpljujuće vježbe spava svega nekoliko sati.
“Prvi mjesec u Castellnoudaryu se odrade sportski testovi nakon toga je 4 tjedna takozvana Farma koja se odvija na nepoznatoj lokaciji u Francuskoj..., u brdima bez civilizacije. Problem je i taj što nema mobitela, interneta, televizije... Ne znaš što se događa u svijetu, isključen si 100 posto”, nastavlja Petar. Kada je riječ o samim testovima, kandidati moraju proći, između ostaloga, uže od pet metara za šest sekundi, Cooper test iznad 3150 za 12 minuta pa trčanje s ruksakom teškim 20 kilograma, puškom i šljemom osam kilometara za 40 minuta. “To je najgore za sve... Ako ne zadovoljiš, ideš kući jer imaju dosta kandidata i ne žele gubiti vrijeme ni na koga”, ističe Petar. Iako je put do legionara težak, Petar kaže da ga je ovo iskustvo najviše obogatilo u životu.
“Peruanac mi je donio jaknu od lamine vune, grije k’o luda, Bengalc i ja smo nerazdvojni, najbolji ‘prika’ sam s Brazilcem”, priča Ljubušak. Ističe da je Legija stranaca jedan od najvećih skupova različitih kultura i nacija. “Nisam mogao zamisliti da ću živjeti u ovakvom okruženju punom multikulturizma i da ću živjeti sa svim nacijama i rasama svijeta, pa to je nešto posebno. Razgovarao sam i družio se s Nepalcem, Ukrajincem, Rusom, Rumunjem, Egipćaninom, Senegalcem, Francuzom, Kinezom, Slovakom, Austrijancem, Brazilcem, Amerikancem... Nerazdvojni smo već sedam mjeseci. Jeo sam njihova jela, gledao njihove plesove, slušao o njihovim običajima, kakve blagdane slave i kakve su im žene”, kaže Petar, dodavši kako nisu u pravu oni koji kažu da su Hercegovke najljepše. “Čast iznimkama, ali ...(smijeh)”, navodi Petar.
Na pitanje što ga je ponukalo odlučiti se na vojnu postrojbu koja sudjeluje u najvećem broju vojnih operacija na svijetu i za koju vrijedi pravilo “Borba i umiranje nisu u službi višeg cilja; oni su cilj sami po sebi”, Petar navodi: “Što reći - želio sam avanturu i dobio sam je, želio sam nešto novo - dobio sam, volim vojsku i sportski život, dobio sam i to. Ovdje se cijene legionari. Članstvo u Legiji stranaca podrazumijeva najveću čast među svim vojskama. Legionari imaju veliko poštovanje od Amerikanaca koji rade vojne vježbe s nama preko Nijemaca do Gurka (nepalske specijalne postrojbe)... Velika čast za svakog legionara je staviti ‘Kepi Blank’ jer je krvava obuka i tek rijetki ju završavaju”, nastavlja Petar, kojem je uzor hrvatski general Ante Gotovina. Ističe kako je sudjelovanje u Legiji stranaca njegov posao, kao što je nekome ispeći kruh u pekari. Legija stranaca svojim vojnicima pruža mnogo. Tako Petar kao pripadnik ove specijalne postrojbe, između ostaloga, ima pravo na državljanstvo Francuske. “Imamo pravo na najbolje bolnice, osiguranja i plaće koje su dosta dobre... Od Legije dobiješ sve, ali isto tako moraš biti spreman za nju sve učiniti, baš kao što je kapetan Jean Danjou rekao 1863. godine u jednoj od najvećih bitaka Legije: “Vaš zadatak je poginuti, a ja sam taj koji će vas poslati gdje će to biti...”, priča Petar.
Na pitanje boji li se terena, odnosno činjenice da svaki trenutak može izgubit život, Petar odgovara: “Ne, vjernik sam. U svemu ovom sam se posvetio Bogu, odnosno vjeri. Ako dođe taj trenutak, ne bojim se, to je rizik mog posla.” Iako u ovom razgovoru Petar nije želio isticati obitelj, kaže kako nisu bili presretni što se odlučio za Legiju stranaca. “Ipak su prihvatili moju odluku. Bilo im je teško, ali me podržavaju i to mi mnogo znači”, navodi ovaj dvadesetdvogodišnjak. Iako obilazi europske gradove, nedostaje mu Hercegovina, a ponajviše Ljubuški kojeg naziva ‘rajem na Zemlji’.
Petra smo pitali žele li neki od njegovih prijatelja ili poznanika iz Ljubuškog krenuti njegovim stopama. “Razmišlja li netko o tom, nisam siguran, ali mislim da ima još ovakvih mladića jer je to nekako san svakoga tko imalo voli vojsku. Ja osobno niti bih preporučio da dođu niti da ne dođu. Neka svatko sam odluči”, zaključuje Petar.