Predstavnici Srpske pravoslavne crkve i srbijanski povjesničari na posljednju sjednicu, koja je održana ovoga tjedna u Vatikanu, došli su s opstruirajućim stavovima i novim optužbama protiv kardinala Alojzija Stepinca te svojim zaključkom i izjavom koju su željeli nametnuti kao konačnu.
Bilo je to hrvanje, a ne dijalog. Na svu sreću, Državno tajništvo Svete Stolice pripremilo je unaprijed dokument zajedničke izjave, koji je predočen objema stranama i na taj je način bilo onemogućeno nametanje bilo kakvoga novog okvira.
Taj dokument vrlo je sličan konačnoj verziji, koja je objavljena u javnosti – kaže nam naš izvor iz Vatikana, koji je otpočetka, preko Državnog tajništva, bio upućen kako u detalje tako i u završetak rada mješovite katoličko-pravoslavne komisije koju je papa Franjo formirano nakon pisama patrijarha SPC-a Irineja, kako bi se razgovaralo o ulozi i djelovanju kardinala Stepinca prije, poslije i nakon Drugoga svjetskog rata.
Prema našim informacijama, predstavnici SPC-a nisu htjeli ni čuti da se kardinal Stepinac spomene kao blaženik, ali prihvatili su formulaciju da je riječ o „uglednom katoličkom pastiru u osobito teškom povijesnom razdoblju“. I to ponajviše zahvaljujući komunističkom progonu, koji nije sporan za SPC.
Žešći od patrijarha Irineja!
Zaključak i izjava s kojom je došla pravoslavna strana bili su još oštriji i žešći od pisama patrijarha Irineja papi Franji u kojima se on protivi kanonizaciji kardinala Stepinca! Oštro su se suprotstavili njegovoj kanonizaciji i praktički ga prokazali kao sudionika u zločinima u NDH – kaže naš izvor, koji je imao uvid u pripremu i dvodnevni tijek sjednice.
Naš je izvor dodao kako je sve vrlo vješto vodio o. Bernardo Ardura, predsjednik komisije kojega je imenovao papa Franjo i koji se već više puta iskušao u sličnim situacijama te je cijelo vrijeme inzistirao na autentičnim dokumentima, kojih sve do kraja rada komisije protiv Stepinca nije bilo. O. Ardura je, u suradnji s Državnim tajništvom, i oblikovao konačnu zajedničku izjavu.
– Nazočni su prepoznali velikodušnost pape Franje koji je dobrohotno prihvatio molbu patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja i odlučio je ustanoviti komisiju. Svi su članovi zahvalni na srdačnom ozračju u kojem su, s punom slobodom izražavanja, mogli ispuniti zadaću povjerenu komisiji, to jest pristupiti zajedničkom razmatranju života kardinala Stepinca.
Od početka rada komisije članovi su bili svjesni da je postupak kanonizacije kardinala Stepinca u isključivoj mjerodavnosti pape. Priznaju također da svaka Crkva ima vlastite kriterije za postupak kanonizacije – piše u zajedničkom priopćenju, na inzistiranje Državnog tajništva Svete Stolice.
Vatikan zadovoljan
Za Vatikan je, kako doznajemo, od iznimne važnosti bilo da u izjavu uđe formulacija da je postupak kanonizacije kardinala Stepinca u isključivoj nadležnosti pape te da svaka Crkva ima vlastite kriterije za kanonizaciju.
Članovi pravoslavne komisije ni milimetra nisu odstupili od svojih stavova o kardinalu Stepincu, štoviše su ih još zaoštrili u prijedlogu svoje izjave – kažu nam u Vatikanu tvrdeći da je Državno tajništvo Svete Stolice zadovoljno ovakvim ishodom te da je put prema kanonizaciji kardinala Stepinca sada u potpunosti otvoren i da valja očekivati službeno papino očitovanje o dovršetku procesa i objavi datuma proglašenja svetim kardinala Alojzija Stepinca. Koje bi, prema nekim razmišljanjima, moglo biti u listopadu 2018. godine, tj. na 20. obljetnicu njegova proglašenja blaženim.
Iz vatikanskih se arhiva vratili praznih ruku
– Srpska se strana pravi nevještom jer im je Ardura već bio ponudio da prouče sadržaj dijela vatikanskog arhiva koji se tiče Stepinca pa je delegacija poslala dvojicu srpskih povjesničara u arhive s misijom da pronađu neke nove dokaze koji bi okaljali Stepinčev ugled. Povjesničari su se u Srbiju vratili praznih ruku, ali mogli su ostati u Beogradu, a evo i zašto: kada je Komunistička partija preuzela vlast u Jugoslaviji, Udba je zaplijenila sve dokumente iz Stepinčeva ureda i prenijela ih u Beograd, uključujući kopije sve pisane korespondencije koje je Stepinac imao s Vatikanom, piše djelatnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Davor Trbušić za Crux.
Bratsko ozračje unatoč razilaženjima
Premda su se dijametralno razlikovali u stavovima o liku i djelu kardinala Alojzija Stepinca (osobito u onome dijelu o njegovoj ulozi tijekom Drugoga svjetskog rata), na susretima biskupa i episkopa Katoličke crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne crkve te povjesničara, koji su bili u timovima s obje strane, vladala je, kažu nam, jako dobra, srdačna i bratska atmosfera. To je, po nekima, jedna od važnih stečevina ovih susretanja, bez obzira na to što nisu usuglašeni stavovi oko poslanja Alojzija Stepinca te bi mogli biti vrlo korisni za budućnost odnosa dviju Crkava na ovim prostorima.