Pandemijo, imaš li kraja? Zasigurno se mnogi to pitamo već neko vrijeme. U međuvremenu, dok zbrajamo nove slučajeve zaraze COVID-om, broj cijepljenih i druga aktualna zbivanja oko epidemije koronavirusa, svi moramo nastaviti funkcionirati maksimalno dobro koliko možemo.
U poslovnom svijetu to sada već dulje od godine dana često znači – raditi od kuće. Rad od kuće ima prednosti, ali i mana. A jedna od najvećih mana, na koju se najveći dio zaposlenika i žali, opterećenost je stalnom online komunikacijom. To se najviše odnosi na izravne videorazgovore ili popularne sastanke preko Zooma, Microsoft Teamsa, Google Meeta ili sličnih aplikacija. U početku pandemije takvi su servisi doživljavali pravi procvat jer su povezivali obitelji, prijatelje i kolege u teškim trenucima, no danas sve češće čujemo da su videosastanci sve zamorniji. Iako radimo od kuće i većinom sjedimo, nije novost da se pritom prilično i umorimo. A koliko sve to sjedenje ispred računala i Zooma utječe na naše tijelo i na naš um? Pa poprilično, pogodili ste. Potvrđuje to i najnovije istraživanje Microsofta. Ta je kompanija provela jedno od najvećih svjetskih studija na temu utjecaja čestih videopoziva na čovjekov mozak. I, očekivano, rezultati pokazuju da takve aktivnosti povećavaju stres i opterećuju moždane vijuge. Tako da smijete pokazati ovaj članak šefu i požaliti se! U studiji je sudjelovalo 14 polaznika koji su održali osam polusatnih videopoziva/sastanaka.
Jedan dan imali su četiri videopoziva, a između svakoga stanku od 10 minuta. Drugi dan trebali su sva četiri sastanka održati zaredom bez odmaranja. Sudionicima su pritom elektroencefalografom (EEG) snimane moždane aktivnosti. Rezultati nisu iznenađujući, ali ih je i dalje važno zabilježiti u ovo pandemijsko vrijeme. Uočena je jasna povećana opterećenost ljudskog mozga kada nije bilo stanke. Tijekom bloka sastanaka bez pauza, polaznicima su izmjerene povišene razine beta-valova koji se povezuju sa stresom i tjeskobom. EEG im je tada bilježio visoke vrijednosti razine stresa koji bi se i povećavao kako bi se videosastanci oduživali. Također, kod polaznika koji su imali uzastopne videosastanke primijećeno je da im se razina stresa može povećati i u vrijeme između poziva. “Moguće je da se to događa jer kako se približavate kraju sastanka, svjesni ste da vas čeka još jedan pa vam mozak radi sto na sat”, kaže Michael Bohan, direktor Microsoftova razvojnog tima koji je vodio istraživanje.
“Uzastopni sastanci postali su normativ u posljednjih 12 mjeseci, ali to nije održivo”, uvjeren je Jared Spataro iz Microsoftove jedinice 365. No, nije sve samo loša vijest. Istraživanje je također pokazalo da postoji i praktična pomoć za ublažavanje stresa i napora zbog takvih aktivnosti. A to je jasno – kratka pauza.
Uzimanje 10-minutnih stanki držalo je očitanja stresa na nižim prosječnim razinama i bez skokova. I ne samo to, redovite pauze donosile su i druge dobrobiti – polaznici su nakon njih bili više uključeni u razgovor i općenito su imali više pozitivnih reakcija.
“Naše istraživanje pokazuje da su pauze jako važne. Ne samo da biste bili manje izmučeni na kraju dana, nego kako bi vam ojačale mogućnosti fokusiranja, angažiranosti i uključenosti u tim sastancima. Snaga ove studije je što smo dobili učinkovitu vizualizaciju i ljudi mogu jasno vidjeti fenomenološko iskustvo unutarnjih procesa. Ovo nije apstrakcija, nego upravo suprotno – znanstveno iskazivanje stresa i zamora”, zaključuje Michael Bohan iz Microsofta. Neki stručnjaci predlažu da što više videosastanke pretvorite u audiosastanke jer su manje stresni. Ali, dakako, ništa ne može tako učinkovito zamijeniti – pauzu.