Ove godine Milanović i Plenković su se rukovali s Komšićem, no to ne mijenja odnos prema BiH i Hrvatima

U manje od četiri mjeseca hrvatskog premijera i predsjednika Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića kamere su uhvatile u trenutku kada su se rukovali sa Željkom Komšićem, koji je nepoželjna osoba u većinskim hrvatskim sredinama, a u Republici Hrvatskoj nitko ga službeno nije primio niti s njim razgovarao. Uostalom, zbog toga je izostala službena posjeta Sarajevu hrvatskoga dvojca upravo kako bi zaobišli Komšića kojega bh. Hrvati smatraju uzurpatorom pozicije njihova člana Predsjedništva. Posljednje, kurtoazno, rukovanje koje je na Bledu potrajalo tek nekoliko trenutaka između Plenkovića i Komšića poslužilo je međutim za vođenje političkih ratova kako u lokalnim medijima i unutar političkih stranaka u BiH, tako i u javnosti u Hrvatskoj. Pritom se pokušava nametnuti dojam kako prvi čovjek Vlade i HDZ-a u RH pravi zaokret, za razliku predsjednika Hrvatske koji drži rigidniji stav prema Sarajevu. No, činjenice govore drukčije. Naime, najprije je stisak ruke predsjednik Milanović s Komšićem imao također u Sloveniji 17. svibnja ove godine kada se obilježavala deseta obljetnica procesa Brdo-Brijuni. Ništa se nakon toga nije promijenilo, jednako kao što se ne očekuje bilo kakav zaokret niti nakon Plenkovićeva kurtoaznog rukovanja.
U suštini pružan je ruke zapravo i ne znači ništa u potpori Hrvatima u BiH u ostvarenju njihovih prava.

Hrvatski premijer je kao zastupnik Europskog parlamenta potaknuo donošenje rezolucije kojoj su temeljna načela bila federalizam, supsidijarnost i legitimno političko predstavljanje. Na svim važnijim političkim forumima i susretima poput njemačke kancelarke Angele Merkel snažno se zauzeo za ostvarenje jednakopravnosti Hrvata kao konstitutivnog naroda. Pred tijelima Europske unije je zajedno s ministrom Gordanom Grlićem Radmanom organizirao raspravu o položaju BiH i Hrvata, te stalno potiče izmjene Izbornoga zakona sukladno očekivanjima političkih predstavnika Hrvata u BiH. Od vremena koronakrize, zahvaljujući hrvatskome premijeru povećana su izdvajanja za bolnice i druge važne projekte Hrvata u BiH.

Dapače, za svaku je pohvalu i što je predsjednik Zoran Milanović promijenio svoj odnos prema Komšiću i bošnjačkim političkim strankama koje nastoje srušiti Dayton, Hrvate u Bosni i Hercegovini pretvoriti u manjinu i posve ih obespraviti. Od čovjeka, koji sada priznaje kako je svojedobno dolazio na predizborne skupova SDP-a kada je Komšić prvi put biran, danas Milanović doslovno ima identičan odnos prema političkom Sarajevu kakav od početka ima HDZ Hrvatske. A danas to predstavlja kontinuitet politike koja je prema Hrvatima u BiH bila samo u vremenu prvoga predsjednika Franje Tuđmana. Državnička, nacionalno odgovorna, vizionarska.