Epitelni rak jajnika, rak jajovoda i primarni karcinom peritoneuma smatraju se prema novijim klasifikacijama zajedničkim entitetom (jednom bolešću koja može započeti na nekom od navedenih organa).
Nastaju iz istog tipa tkiva te se liječe jednako. Jajnici su parni organi u žena koji se nalaze u zdjelici te proizvode spolne hormone te stvaraju jajašca, koja potom putem jajovoda dolaze u maternicu, gdje se u slučaju oplodnje spermijem stvara plod, piše Ordinacija.hr.
Peritoneum (tzv. trbušna maramica) je serozna membrana koja obavija trbušnu šupljinu i većinu organa koji se u njoj nalaze. Prema podacima za 2017. godinu, u Hrvatskoj je bilo preko 400 slučajeva novooboljelih i preko 300 slučajeva umrlih od raka jajnika. Pritom je rak jajnika činio 4% svih novootkrivenih malignih tumora u žena.
Rak jajnika može se podijeliti u cijeli niz podtipova, no oni se mogu grupirati u nekoliko većih skupina: epitelni rak jajnika (ujedno najčešći tip), tumori zametnih stanica, tumori jajnika niskog malignog potencijala, rak jajnika dječje dobi.
RIZIČNI ČIMBENICI
Neki od rizičnih čimbenika koji povećavaju rizik razvoja raka jajnika su pozitivna obiteljska anamneza (rak jajnika u obitelji), neke nasljedne promjene/sindromi (primjerice mutacija gena BRCA1 ili 2, što povećava rizik i za razvoj raka dojke, ili Lynchov sindrom, u kojem je povišen rizik za razvoj više tipova malignih tumora poput raka debelog crijeva), endometrioza, hormonsko nadomjesno liječenje u menopauzi, debljina i starija dob. Generalno, smatra se da je oko 20% slučajeva raka janika genetski uvjetovano, a žene s povišenim rizikom mogu razmisliti o preventivnom operativnom zahvatu, osobito ukoliko više ne misle rađati.
ZNAKOVI I SIMPTOMI
U ranoj fazi bolest često ne daje simptome. Simptomi i znakovi koji se povezuju s rakom jajnika su bol i povećanje trbuha, nepravilno i/ili obilno vaginalno krvarenje (osobito nakon menopauze), prozirni, bijeli ili krvavi vaginalni iscjedak, tumorska masa u zdjelici, probavne tegobe (npr. vjetrovi, napuhnutost, opstipacija). Mnogi od navedenih simptoma često se mogu javiti uz druge zdravstvene probleme te je svakako dobro konzultirati liječnika.
POSTAVLJANJE DIJAGNOZE
Osnova je detaljan pregled bolesnika i uzimanje temeljite povijesti bolesti. Svakako je potreban pregled manualni ginekologa kojim se među ostalim analizira veličina, oblik i smještaj maternice i jajnika , te digitorektalni pregled kojim se prstom kroz rektum može detektirati prisustvo eventualnih tumorskih tvorbi. Od tumorskih markera koristi se CA125, koji je osim kod raka jajnika često povišen i kod drugih tumora ženskog spolnog sustava, ali i recimo benignih stanja poput endometrioze. Od slikovnih pretraga koriste se UZV (i to pregled trbuha i zdjelice izvana tj. preko kože, te transvaginalno tj. umetanjem sonde ultrazvučnog aparata u vaginu), CT, MRI, PET/CT i ostale tehnike pema potrebi, kako bi se evaluirala eventualna proširenost bolesti u druge dijelove tijela.
STADIJ BOLESTI
I stadij: rak se nalazi u jednom ili oba jajnika i/ili jajovoda.
II stadij: rak se osim u jajniku i jajovodu proširio na maternicu ili u peritonealnu šupljinu (prostor koji sadrži trbušne organe).
III stadij: Bolest se proširila izvan zdjelice u trbuh ili na okolne limfne čvorove. Primarni karcinom peritoneuma je automatski stadija III, s obzirom da se bolest nalazi u trbuhu.
IV stadij: Faza metastatske bolesti, tj. širenje na druge organe i tkiva.
LIJEČENJE
Kirurško liječenje opcija je za većinu bolesnica s tumorom jajnika, čak i kada se tumor ne može ukloniti u cijelosti. Pokazano je da je prognoza to bolje što se ukloni više tumorske mase. Postoji više tipova mogućih operacija, među ostalim histerektomija (uklanjanje maternice), unilateralna ili bilateralna adneksektomija (jednostrano odnosno obostrano uklanjanje jajnika i jajovoda) i omentektomija (uklanjanje omentuma tj. tkiva peritoneuma koje sadrži krvne i limfne žile, živce i limfne čvorove). Česta je kombinacija više tehnika u istoj operaciji. Kemoterapija se rakođer često primjenjuje, i to intravenski (sistemna terapija) i/ili intraperitonelano tj. direktno u peritonealnu šupljinu (regionalna terapija). Intraperitonealna kemoterapija često se aplicira kroz tzv. tehniku HIPEC (hypertermic intraperitoneal chemotherapy), gdje se koristi prilikom operativnog zahvata - nakon što se ukloni tumorska masa peritonealna šuplijna se dodatno ispire kemoterapijom zagrijanom na visoke temperature. Kod ciljane terapije primjenjuju se dvije osnovne skupine lijekova: 1. inhibitori angiogeneze tj. rasta novih krvnih žila potrebnih za napredovanje tumora (bevacizumab, cediranib), 2. PARP (Poly ADP-ribose polymerase) inhibitori koji blokiraju proces popravka DNA (više u Zanimljivostima uz desni rub stranice) što onemogućuje preživljavanje tumorskih stanica (olaparib, rucaparib, niraparib, veliparib). Ciljana terapija može se koristiti uz kemoterapiju ili samostalno (terapija održavanja). Radioterapija i imunoterapija za sada se rijetko koriste.
Gledajući prema stadijima, rani rak jajnika (stadij I) liječi se uglavnom kirurški. Za bolesnice koje žele još rađati, može se razmotriti jednostrano uklanjanje jajnika i jajovoda umjesto standardnog obostranog zahvata. Iza operacije za neke će bolesnice biti potrebno dodatno primijeniti kemoterapiju.
Liječenje uznapredovalog raka jajnika također često započinje operacijom, kojoj je cilj ukloniti što je više tumorskog tkiva što je moguće (idealno sve). Iza operacije nastavlja se liječenje, što može uključivati intravensku kemoterapiju, intraperitonealnu kemoterapiju (tijekom operativnog zahvata), kombinaciju kemoterapije i ciljane terapije ili uključivanje u neku od kliničkih studija