Stjecajem okolnosti, nakon neuspješne potrage za ostacima "Kaubojskog grada" iz nekadašnjeg kultnog filma "Winnetou" (snimljenog prema istoimenome djelu njemačkog književnika Karla Maya), na Ivanicu, najjužniji dio općine Ravno, nismo navraćali od konca prvog desetljeća tekućeg milenija.
Prvi pohod bio je nedugo nakon rata još u prošlom stoljeću, kada je sve bilo razrušeno, za kasnijih dolazaka uočljivi su bili u suštini skromni pomaci u obnovi, a onda, kada u dva navrata nismo uspjeli pronaći ostatke grada gdje su snimane scene za seriju filmova nazvanih po apaškom poglavici Winnetou, a kamoli statiste, digosmo ruke od tog "posla".
Za potragu je bilo razloga jer su filmovi o spomenutom indijanskom poglavici s ukupno 11 nastavaka u Njemačkoj najgledaniji filmovi svih vremena. Na vremena kada su glumci iz dubrovačkih hotela izlazili na set na Ivanicu, 60-ih godina prošlog stoljeća, podsjeti nas samo naziv jednog od mjesnih caffea "El Paso". Za investicijsku epidemiju smo čuli, ali da je uzela toliko maha, nismo očekivali. Ne radi se samo na zaravni nego se kuće penju na vrhove kamenitih brda, u ljutom kršu probijaju se ceste… Kažu, što je kamenjar, zemlje tu nema, uviše, to je lokacija skuplja?! Pomama investitora podsjeća na nedavnu "smiljomaniju". Naravno, slična sudbina je isključena jer je Ivanica zračna banja, tu se ne može omanuti, ali može preinvestirati. U utrci za prostor koja podsjeća na scene iz filmova o Divljem zapadu kada se negdje otkrije zlatna žila. Na prilazu smo stali i proćaskali s komunalcima Petrom Oberanom iz Velje Međe i Borisom Maslaćem iz Hrasna. Rekoše što nas je zanimalo - ispod nas je "trasa nekadašnje uskotračne pruge koja je i svojevrsna granica između BiH i RH", a dolje, u nizini, počinje Župa dubrovačka. Što se gradnje tiče, u to, kao ni mi, baš i nisu verzirani. - Vidimo, stalno se rade nove kuće, tko, kako, zašto, ne znamo - kažu za Vecernji.ba. To nas nije ni zanimalo, vidimo - kud god pogledaš, nešto se gradi. Nakon razgovora s vrijednim komunalcima zastali smo kod dvaju kioska uz cestu provjeriti vara li nas sjećanje da je prva napuštena i danas ruševna građevina Šipadova, s koje je od našeg posljednjeg posjeta valjda vjetar skinuo natpis i čija su ostala napuštena zdanja, ali bez uspjeha. Rekoše da nisu s tog područja i ne znaju. Rođena mještanka Nikolina Soknić, koja živi u Kanadi, potvrdila je da je riječ o zgradi Šipada te otkrila da je jedna od građevina u daljini bila Šipadovo skladište.
- Na lijevoj strani su odmaralište i šumarska kuća, a kako se ostalo zvalo, ne mogu se sjetiti - reče susretljivo obrazlažući da se iz rodne Ivanice odselila kao djevojčica. Raspitujući se dalje, od gospođe Danice doznadosmo da su na Ivanici prije posljednjeg rata bila skladišta nekoliko poznatih tvrtki... U planu je, rekoše, bila i bescarinska zona od Ivanice do Uskoplja, nekadašnjeg čvorišta na uskotračnoj pruzi. Uglavnom, mjesto sa 186 tadašnjih stanovnika prema popisu iz 1991. godine, bilo je u usponu. Prema popisu iz 2013. godine, u Ivanici je živjelo 139 stanovnika. S obzirom na sve ono što je izgrađeno, dojam je da ih trenutačno ima barem još toliko. Teško je procijeniti što se sve i koliko gradilo, tek na izlazu iz Ivanice prema Uskoplju na jednoj od kuća uočili smo impozantnu brojku 638! Je li zaista toliko objekata sagrađeno ili planirano, ne bismo se usudili reći, tek da Ivanica raste brže nego gljive poslije kiše. Na stranicama za oglašavanje nekretnina rijetko je zastupljeno naselje, nudi se, primjerice, građevinsko zemljište od 590 četvornih metara za 116.000 KM, kuća s dvjema sobama – 148 kvadrata cijeni se 250.000 KM, zemljište od 1555 kvadrata nudi se za 90 eura po kvadratu, kuća od 600 kvadrata cijeni se 1,380.000 KM... Zanimljivo, graditeljski bum događa se uz još uvijek neriješeno pitanje vodoopskrbe i odvodnje. Općina Ravno je godinama pokušavala bušenjem doći do vode. Potraga je bila neuspješna, a kako je u razgovoru za Večernjak o toj temi prije nepune dvije godine kazao Andrija Šimunović, načelnik općine Ravno, pitanje vodoopskrbe planira se riješiti u suradnji s Gradom Dubrovnikom i Hrvatskim vodama. U sklopu projekta treba osigurati pitku vodu za Ivanicu, zaštititi izvorište Omble i osigurati nemala sredstva. No, o tom potom. Ali, jedno je sigurno - filmovi o Winnetouu ponovno se snimaju, ali sada se ne traže lokacije jer su racionalni Nijemci za tu svrhu izgradili kaubojski grad Pullman City. Umjesto Francuza Pierra Bricea, Winnetoua glumi Ivica Zdravković, koji je, prema pisanju kolege Mirze Dajića iz Al Jazeere, prošle jeseni u Banjoj Luci posjetio statista iz filmova 60-ih 20. st. Želimira Šarića, koji je tom prigodom kazao: - Sudjelovao sam u snimanju prvog dijela priče o Winnetou prije točno šest desetljeća. Snimalo se na Plitvičkim jezerima, u kanjonu Zrmanje kod Starigrada, na obroncima Velebita, kod Dubrovnika, u Popovu polju kod Trebinja…
Jasno, riječ je o Ivanici, na kojoj je za tu svrhu bio izgrađen i omanji kaubojski grad, te Vjetrenici. Winnetou je definitivno otišao, došli su neki drugi ljudi, a po uzoru na mjesta u Hrvatskoj, koja turistički promoviraju mjesta gdje je sniman čuveni serijal, iskorak bi mogla napraviti i općina Ravno...