Pandemija koronavirusa ostavit će velike i nesagledive posljedice na gospodarstvo u BiH, pa tako i u središnjoj Bosni. Brojni poduzetnici u Srednjobosanskoj županiji već otpuštaju svoje radnike, a gospodarstvu prijeti veliki kolaps, a samim time past će promet ugostiteljskih objekata i turističkih sadržaja (a koji je trenutačno potpuno stao). O ovoj temi za Večernji list govori viteški poduzetnik Mirko Šakić, vlasnik Etno sela Čardaci u Vitezu.
Trenutačno predstavljate Udrugu gospodarstvenika Viteza (Krizni stožer). Prvenstveno nas zanima koji su to sve izazovi s kojima su sada suočeni brojni gospodarstvenici u Vitezu i središnjoj Bosni?
Ovo je na neki način izazov za sve strukture društva. Došlo je nenajavljeno i cijeli svijet pokazao se dosta nespreman za ovakav izazov. Pogotovo naša zemlja, koja se još uvijek teško organizira i za uobičajeno funkcioniranje. Prvenstveno treba sačuvati zdravlje - fizičko, ali još bitnije i mentalno.
Spominje se brojka od više od 7000 osoba koje su dosada ostale bez zaposlenja. Možete li, barem okvirno, procijeniti kolika bi šteta mogla nastati u gospodarstvu središnje Bosne, ali i cijele države?
Samu financijsku štetu ne mogu, naravno, procijeniti. Sve ukazuje na to da će biti ogromna. Imamo izravnu štetu zbog samog prestanka poslovanja. Zatim slijedi neizravna koja će podrazumijevati smanjenu potrošnju zbog nedostatka tekućeg novca, kidanje dosadašnje duge poslovno-komunikacijske infrastrukture, stoga, bit će potrebno dosta vremena za regeneraciju. Velik broj naših gospodarstvenih subjekata ima poslovne partnere u inozemstvu koji su u sličnoj situaciji, međutim, oni žive i djeluju u uređenim sustavima koji daju brža i učinkovitija rješenja i odgovore. Nama će biti neusporedivo teže, rekao bih, gotovo nemoguće bez ozbiljne pomoći države. Ako pandemija potraje dulje, posljedice će, naravno, biti dalekosežnije i puno veći broj ljudi ostat će bez posla. Morali bismo uprijeti svim kapacitetima da ublažimo predstojeću krizu s nadom da će se bar pandemija završiti u što skorije vrijeme.
Često možemo čuti kako se spremaju neke ekonomske mjere, no je li to priča u prazno?
Mislim da je na neki način cijeli svijet zatečen ovom situacijom. Uređene zemlje u regiji i šire već su poduzele ili poduzimaju određene mjere za spašavanje gospodarstva. Kod nas, nažalost, nisu u stanju ni formirati krizni stožer na razini države iz kojega bi, za početak, barem pružali informacije za cijelu državu jer to bi dalo vjeru ljudima da imaju vođe koji se mogu nositi s kriznim situacijama. Virus ne poznaje granicu, entitete, naciju, rasu, spol, dob... Činjenica je, ako u borbi protiv ove pandemije ne bude kompromisa i zajedničkog stava, jasno je da neće biti toga ni za probleme koji su se pojavili i koji će se pojaviti u gospodarstvu. Imam dojam da je dosta ljudi zauzelo pozicije, a bez ikakve ideje kako djelovati u normalnim uvjetima, a kamoli u izvanrednim situacija, kao što je ova sad. Vrijeme prolazi, nema konkretnih djelovanja, a svi smo skupa u ovoj situaciji, stoga je potrebna žurna reakcija s najviših razina vlasti. Poneki pomaci možda i postoje, ali zbog neuvjerljivosti prezentacije djeluju nedovršeno. Uzmimo za primjer komunikaciju s bankama i dvojako tumačenje predloženih mjera, kao i nejasan stav nadležnih naspram uplata doprinosa, poreza.
Je li vas itko kontaktirao iz Vlade i tražio sastanak s gospodarstvenicima u svrhu razmatranja mjera za spas gospodarstva, ponudio vam neke planove, olakšice, sufinanciranje itd.?
Zasad nema izravnih kontakata, što je razumljivo. Trebali bi oni inicirati taj kontakt da bi spriječili otpuštanje radnika, zatvaranje tvrtki i slično. Javni prijedlozi dolaze uglavnom od gospodarstvenika. Udruga gospodarstvenika Vitez inicirat će sastanak u ovom tjednu s Ministarstvom gospodarstva da vidimo njihov stav i prijedloge ako ih imaju. Naša komunikacija s općinskim tijelima vlasti je dobra, no njihove mogućnosti dosta su ograničene za ozbiljniju pomoć gospodarstvu.
Razne su pretpostavke kad će završiti sva ova situacija glede koronavirusa. Većina ljudi misli da će se nakon dva mjeseca vratiti normalnom životu, no dva mjeseca sada se čine kao dvije godine. Kako će teći gospodarski oporavak?
Po mom mišljenju, oporavak ne može i neće biti brz. Međunarodni monatarni fond (MMF) predviđa recesiju. Vjerojatno nakon ove pandemije ništa više neće biti isto. Sve slabosti sustava cijelog svijeta su izašle na površinu. Ako se oporavak dogodi za jednu godinu, bit će izvanredno. Vjerojatno će, po svim predviđanjima, trajati dulje.
Postoji li kakav dogovor između gospodarstvenika Viteza i središnje Bosne za neke mjere oporavka ili međusobne pomoći da se izguraju ovi mjeseci, da bude manje gubitaka i manje otpuštenih ljudi?
Osim međusobne komunikacije i razmjene informacija, ništa drugo nije moguće. Svi smo manje-više u sličnoj situaciji i činimo sve što je u našoj moći da u vlastitim tvrtkama sačuvamo zdravlje, radna mjesta i budućnost življenja. Osobno nisam pristaša otpuštanja radnika i vjerojatno nijedan normalan poslodavac nije.
Međutim, ako zakonodavna vlast ne provede mjere približno kompatibilne razmjeru krize, bojim se da će otpuštanja biti u velikom broju. Većina tvrtki nema financijski kapital kojim može dugotrajno kompenzirati stanje bez posla. Uostalom, ako naredbom zabranite djelovanje, ne možete očekivati da subjekt izvršava obveze.
Može li se napraviti usporedba recesijske krize 2008. godine i sad, kakve su vaše procjene i očekivanja?
Rano je još govoriti o usporedbi. Ovo je tek početak te ćemo posljedice pandemije zbrajati nakon ove poslovne godine, ako ne i dulje. Ipak, nadam se da će ova kriza biti kraća od krize 2008. godine te vjerujem da bi oporavak trebao biti brži. Isto tako, nadam se i želim svima da iz ove situacije izađemo snažniji i pametniji. •i