Nisu se Katica i Zdravko Bautović iz Brijeste na poluotoku Pelješcu nikako mogli dogovoriti je li dobro ili nije to što će Pelješki most biti gotov prije pristupnih cesta pa će put s jedne na drugu stranu hrvatskoga kopna, neplanirano, skrenuti i u njihovo selo jer će mostom, čim prođe tehnički pregled, moći prometovati osobna vozila i vozila do 7,5 tona koja će preko čvora Brijesta izlaziti na staru pelješku cestu. Ona je govorila da će izgubiti mir jer će tu njihovu oazu okupirati jednodnevni turisti, on je ponavljao da “kad niđe nikog nema, onda je to pustinja”.
Brijesta je seoce na Pelješcu, 77-godišnji Zdravko broji da imaju šestero đaka, ukupno 50-60 stanovnika, no “babe tu ne računa jer su ionako gotove”. Brijesta je danas i jedno veliko gradilište, ima svoju “kinesku četvrt”, odnosno kontejnerska naselja gdje su smješteni radnici konzorcija od četiri kineske kompanije – China Road and Bridge Corporation (CRBC), CCCC Highway Consultants, CCCC Second Highway Engineering i CCCC Second Harbour Engineering koji grade most prije nekoliko dana (konačno) spojen s kopnom, piše Večernji list.
Za razliku od Hrvata koji su, kada je prije više od deset godina počeli pa propali prvi radovi vezani uz most, naselje za radnike bili podigli nekoliko kilometara od samoga gradilišta pa su im morali organizirati prijevoz do posla, Kinezi su svoje smjestili na samo gradilište. Tako da mogu iz kreveta na posao. U kontejnerskom naselju koje su podigli Hrvati danas su Strabagove kancelarije. Ta austrijska građevinska kompanija gradi pristupne ceste mostu, kao i grčki Avax čiji su radnici bili smješteni u novome kontejnerskome naselju u Brocama, no ono se ovih dana razmontirava, a radnici sele u podstanarstvo po Pelješcu na kojem se sada događa to da unatoč zbog korone manjem dolasku gostiju smještajnih kapaciteta gotovo da i nema jer se ovdašnji živalj okrenuo najmu stambenoga prostora radnicima. Ugovori se sklapaju na godinu i pol-dvije, prihod je možda manji nego u turizmu, ali je siguran i stalan.
– Turističke su brojke u padu, a slobodne sobe nema. Događa nam se i to da ljudi vraćaju rješenja za bavljenje turizmom – kaže Fani Slade, direktorica turističke zajednice Stona kojem pripada i Brijesta.
Na nju i općinskoga načelnika Vedrana Antunicu, koji je na toj funkciji “ni sam ne zna koliko dugo”, nailazimo u susjednoj općini, Janjini, kamo su se bili spustili jednom od peljeških cestica svoga područja. Bili su u obilasku terena, zbog prijave o ilegalnom odlagalištu smeća.
Područje stonske općine, u kojoj je najveći prirast stanovnika, rastegnulo se na 170 četvorna kilometra. U samoj je općini osmero zaposlenih, imaju više parkirnih mjesta nego stanovnika, no ni to neće biti dovoljno, pogotovo kad cijela priča oko mosta, pristupnih cesta, vijadukata i tunela bude okončana.
– Most će donijeti samo dobro – kaže Antunica pa nam stade nabrajati koji su projekti u ovome trenutku na području općine u fazi realizacije. U Putnikovićima se tako uskoro otvara vrtić, bit će u njemu dvije skupine djece. Posljednji je vrtić u općini bio otvoren 1996. godine, u Stonu. Putniković će dobiti i vatrogasni dom, u Ponikvama se energetski obnavlja škola, nastavljaju se radovi na stonskim zidinama, Brijesta će, nakon više od četiri desetljeća praznih obećanja, konačno dobiti vodu...
– Bez vode nema života. Mi ležimo na njoj, a nemamo je – govori Katica Bautović.
– Cesta je krvotok. Evo, neki dan sam prije Kleka čekala sat i 15 minuta na granici. Baš sam se snervala. Most nam je potreban i donijet će nam mogućnost razvijanja – kaže direktorica Slade nadajući se kako će ovaj kraj još više prometnuti u gastrodestinaciju poznatu po kamenicama i vinu.
– U Brijesti imaš radnika odsvakale – iz Bosne, Trebinja, Srbije, Slavonije... Moj sin je dobio pos’o u Strabaga. Prije nego je došla korona Kinezi su po Brijesti hodali, kupovali vino. Sad nemaš ni jednog za vidjet’, čuvaju se – objašnjava Zdravko Bautović vjerujući da će i tome doskora doći kraj i da će imati prilike vidjeti kako se u njegovo selo vraća život, baš kao što je šezdesetih godina prošloga stoljeća vidio obitelji koje su s malom djecom u naručju iseljavale u Australiju.
Prolazeći postojećom pelješkom cestom pokraj mehanizacije koja sa svih strana melje brdo, stižemo do stonske solane nedaleko od koje će se u sklopu projekta povezivanja hrvatskoga juga graditi 460 metara dug most. Bit će to zahtjevan građevinski projekt jer će s obje njegove strane biti tuneli – Polakovica dug 1242 metra i Supava dug 1290 metara. Ta stonska obilaznica od čvora Prapratno do čvora Doli na državnoj cesti D8 ujedno je i posljednja, četvrta faza, izgradnje Pelješkoga mosta.
Jadranskom magistralom stižemo do graničnoga prijelaza u Neumu. Čekanja i prometa gotovo da i nema, na granici doznajemo da s jedne na drugu stranu moramo prijeći u roku od pola sata. Zaustavljanja nema. Cigarete ionako više nisu povoljne kao nekoć, kutija stoji 5-6 konvertibilnih maraka (20-24 kune), a ne može se prenijeti više od dvije. Još na Pelješcu nas upozoravaju da nam ne padne na pamet da uopće stanemo u Neumu jer se sve nadzire, ima, tvrde, i naše policije, pa ćemo, ako nas ulove u neposluhu, završiti u desetodnevnoj izolaciji.
Prolaskom kroz Neum učas stižemo u Komarnu gdje se najprije zaputismo ka Vili Bili vlasnika Ive Jerkovića, mladoga poduzetnika i predsjednika ovdašnjeg mjesnog odbora. Njegova je vila privremeni dom radnicima iz Kine još od srpnja 2018. godine.
– Bit će neobično kad ih tu više ne bude, al’ vjerujem da će se vratiti k nama kroz neke druge projekte. Evo, baš su nedavno ovdje bili ljudi s Pašmana. Htjeli bi da Kinezi i njima grade most – kaže Ivo trpajući u prtljažnik automobila kartonske kutije s vinom koje s mještaninom Milom Brljevićem nosi na gradilište mosta gdje ih je uručio Dongu, jednom od šefova kineske kompanije.
– To im je poklon za Kinesku novu godinu koja je bila 14. veljače. Prijašnje smo slavili skupa, ali sad zbog korone nismo mogli. Nosimo im vino jer ga vole. Postali smo baš prijatelji s njima, oni nas darivaju, mi njih, zajedno smo bili na feštama, kad se to moglo – objašnjavaju dvojica stanovnika Komarne.
Otkako su u ovaj kutak svijeta stigli Kinezi, jedina trgovina u mjestu radi i izvan sezone, a u međuvremenu se otvorila i druga, na samom ulazu u Komarnu. Ivo kaže da obje posluju dobro.
– Svi težimo napretku, mlada ekipa vodi mjesto, porastao nam je natalitet, dosta je novih mladih obitelji, imamo puno sadržaja za djecu, namjeravamo ih imati još, da možemo u Komarni imati i postsezonu – govori Ivo, najveći iznajmljivač u mjestu.
Što se pak tiče njegovih podstanara Kineza, kaže da, otkako je korona, jedu po apartmanima i u kuhinji na gradilištu, nikamo ne idu bez maski, i to još otkako je takva direktiva bila provedena u Kini, puno prije nego u nas.
– Objekte koje su unajmili svakih nekoliko dana dezinficiramo. Staviš poljevaču na leđa pa špricaš kvake, hodnike, okolicu zgrade... Kad su im stigli novi radnici, smjestili su ih u jedan veliki objekt. Trebali su bit’ 15 dana u izolaciji, a oni su produžili na 25. Ako zaraza i dođe, bome se ne smije probit’ do Kineza – kaže Ivo Jerković od kojeg odlazimo do gradilišta gdje nas na ulasku dočekuje dvostruka kontrola. Posao osiguranja dobio je Klemm security na čijeg djelatnika nailazimo u kućici kod rampe koja se podiže ručno. Opremljen je zaštitnom maskom. Njemu dajemo osobne podatke. U kućici nasuprot radnik je iz Kine. Obučen je u zaštitno odijelo, nosi rukavice i toplomjerom svakome tko s valjanom dozvolom kani ući na gradilište mosta kopno – Pelješac kamo se neki dan bila slila i svita političara nakon što su prvi stup u moru i onaj na kopnu u Komarnoj povezani su čeličnom rasponskom konstrukcijom dugom 52 metra i teškom gotovo 600 tona pa se sada već može prošetati po prvih pedesetak od ukupno 2440 metara mosta. Doskora će uslijediti i nastavak spajanja stupova čeličnim elementima u budući kolnički trak, očekuje se da će biti spojen do konca studenog, a prvi bi putnici mostom od Komarne do Brijeste, i obrnuto, mogli prijeći početkom sljedeće godine, nakon ishođenja dozvola. Planirano je da se kompletan projekt mosta s pristupnim cestama, vijaduktima i tunelima dovrši do iduće turističke sezone. Time bi bio okončan projekt od strateškog značaja, vrijedan 520 milijuna EUR i sufinanciran EU sredstvima. Tako će Kinezi izgraditi most prije no što budu gotove pristupne ceste čiji radovi kasne, kako je službeno objašnjeno, zbog koronakrize uslijed koje su bili zastoji u dopremanju opreme i ljudi na gradilišta.
Taj zaostatak je još tu, ali važno je naglasiti da je grčka tvrtka Avax imala kraće rokove za dovršetak svoje dionice na pristupnim cestama od Strabaga pa bi oni radove trebali dovršiti otprilike u isto vrijeme – kazao je Josip Škorić, predsjednik uprave Hrvatskih cesta koje su dobile pedesetogodišnju koncesija za posebnu upotrebu pomorskog dobra radi gradnje i korištenja mosta kopno – Pelješac. Inženjer Hrvatskih cesta Davor Perić, koji nas je proveo gradilištem, kaže da su armirano-betonski radovi uskoro gotovi i da je u ovom trenutku podignuto i montirano 45 od predviđenih 165 elemenata na mostu koji je s kopnom spojen elementom dužine 52 metra i težine čak 587 tona.
– Na gradilištu je trenutačno 526 radnika, njih 150 su tehničko osoblje. Nisu sve Kinezi, 50 je Hrvata – kaže ovaj Vinkovčanin dok se brodom vozimo iz Komarne ka Brijesti promatrajući s mora to arhitektonsko čudo koje se nadvilo nad nama.
Odlazimo zatim u Podgradinu gdje se nalazi sjedište općine Slivno kojem Komarna pripada. Načelnik Smiljan Mustapić kaže nam da je, otkako se počeo graditi most, ovdje porasla vrijednost nekretnina za 20-30 posto pa sada četvorni metar građevinskoga zemljišta ovdje stoji između 100 i 140 eura. Govori nam zatim o projektima koji su u tijeku, poput gradnje tri sustava kanalizacije, šetnice uz Neretvu, sređivanja katastra, oživljavanje ruralnoga dijela i to tako da će desetak sela u zaleđu – Raba, Kremena, Stolovi... – prvi put u svojoj povijesti dobiti – struju. Riječ je o selima koja su napuštena još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, no ljudi sad ondje obnavljaju djedovinu i okreću se turizmu.
– Uzor nam je Istra pa ćemo kod crkve prema Rabi napraviti slivanjski ipsilon – smije se Mustapić.
U godinama koje su pred nama imat ćemo prilike vidjeti hoće li se Pelješkim mostom vratiti život u ovaj kraj, s obje strane malostonskoga zaljeva. Ako ništa drugo, bit će nam jednostavnije putovati. A u 21. stoljeću Brijesta će valjda uistinu dobiti vodu. A Raba struju.