Svega dvije obrtničke radionice u BiH osmjelile su se baviti rijetkim zanimanjem - izradom vitraja (dekorativnih i uporabnih predmeta od obojenog stakla). Točnije, tim se rijetkim obrtom jedino bave u Tolisi i Vitezu. Pero Oršolić jedan je od malobrojnih obrtnika iz BiH, mali poduzetnik koji se više od dva desetljeća bavi tim rijetkim zanimanjem. Svoju umjetničku crtu i sklonost ukrašavanju i oblikovanju stakla najbolje je izrazio upravo kroz taj, sada već ozbiljan biznis. Uspio je prekrasnim uracima umjetničke vrijednosti ukrasiti brojne crkve u BiH, međutim, vitraji posavskog majstora ne krase samo mnoge sakralne objekte u BiH već i u Austriji i Njemačkoj, a uskoro će ukrašavati i jednu crkvu u Canberri, u Australiji. Za oblikovanje stakla potrebno je puno strpljenja. Izrada vitraja nije samostalan posao jer potreban je cijeli sklop elemenata, od početne ideje akademskog slikara, pa do njezine konkretne realizacije. Znanje i iskustvo došlo je s godinama bavljenja privatnim obrtom vezanim uz staklo. - Krenuo sam od nule, bez ikakve potpore, ali čim bih nešto zaradio, odmah sam ulagao u nove strojeve. To je recept uspješnosti, upornosti i stalnoga ulaganja u posao, a ne u glamur, skupa vozila i slično. Ovo je dosta težak i specifičan posao, ali u njemu ima toliko ljepote jer svaki je uradak poseban, unikatan, svaki novi rad je i umjetničko djelo s obzirom na to da radim s renomiranim umjetnicima, objašnjava nam Pero.
Osim ljubavi za umjetnošću, za oblikovanje stakla potrebno je puno strpljenja.
Zbog složenosti posla i skupoga materijala, koji se doprema iz Njemačke i Amerike, za ovaj se obrt teško odlučuju u BiH. U radnom prostoru toliškog Staklorada sve je u znaku užurbanosti, posla vezanog uz izradu i obradu lomljivoga stakla.
- Posao je težak, ali ima i svoje lijepe strane, osobito kada radimo komplicirane zahvate, primjerice kada trebamo dočarati nabore haljine, uskladiti boje, kada jedno staklo treba prijeći u više tonova, kaže Pero i izdvaja rad na Gradskoj vijećnici u Sarajevu koji je bio posebno izazovan jer je morao uskladiti svoj rad s onim arhitekata iz Beča, pa je svaki novi vitraj, kaže, bio za divljenje.•