Što to Gospa poručuje iz Međugorja? - pitanje je koje hodočasnici sebi i drugima postavljaju već trideset i sedam godina. I, doista, šestero vidjelaca tvrdi da im Gospa Kraljica Mira neprestano šalje poruke za župu te širi vjernički puk, piše Večernji list BiH. Prvo je to bilo svakoga dana, pa onda svakog četvrtka, a od 1. ožujka 1987. godine vidjelica Marija Pavlović-Lunetti tvrdi da Gospinu poruku dobije svakog 25. u mjesecu. I kad bi se analiziralo što sve Gospa poručuje preko vidjelaca, dalo bi se sve poruke svesti na pet sljedećih: mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post.
“Gospa traži da njezine poruke prihvatimo srcem i da ih živimo. Mi često prihvaćamo poruku, počnemo je živjeti, ali se ubrzo umorimo i ostanemo isti. A Gospa traži da svakoga dana malo živimo njezine poruke i da u životu idemo naprijed”, rekla je jednom vidjelica Vicka Ivanković-Mijatović. O porukama je opširno pisao dr. fra Ljudevit Rupčić, profesor teologije i prevoditelj Svetog pisma na hrvatski jezik. Po njegovim riječima, poruke Gospe Kraljice Mira u Međugorju mogu se mogu svesti na pet osnovnih: mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post.
MIR
Već trećeg dana Gospa je iznijela kao prvu od svih poruka: “Mir, mir, mir - i samo mir!” i uz to dvaput ponovila: “Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!” Iz okolnosti što je vidjelica Marija vidjela križ iza Gospe, kad je Gospa tu poruku izgovorila, jasno izlazi da taj mir dolazi samo od Boga koji je po Gospi u Kristu postao “naš mir” (Ef 2,14). Taj mir “svijet ne može dati” (Iv 14,27), i zato je Krist zapovjedio svojim apostolima da ga oni prenesu svijetu (usp. Mt 10,11 sl.) kako bi svi ljudi postali “sinovi mira” (Lk 10,6). Zato se i Gospa, kao “Kraljica Apostola”, u Međugorju izrijekom predstavila kao “Kraljica Mira”. Nitko drugi kao ona ne zna i ne može bolje i uspješnije uvjeriti današnji svijet, koji je suočen s prijetnjama uništenja, kako je mir njegovo najveće i najpotrebnije dobro.
VJERA
Druga je Gospina poruka vjera. Gospa je iznosi već četvrtog, petog i šestog dana ukazanja, a i inače je ponavlja često, što je i razumljivo. Bez vjere, naime, nije moguće doći do mira. K tome, vjera je po sebi odgovor na Božju riječ u kojoj se Bog ne samo objavljuje, nego i daruje ljudima. U vjeri čovjek prima Božju riječ koja je u Kristu postala “naš mir” (Ef 2,14). Primajući je, čovjek postaje novi čovjek s novim, Kristovim životom u sebi i dionik Božje naravi (usp. 1 Pt 1,4; Ef 2,18). Time se čovjeku osigurava mir i s Bogom i s ljudima.
Nitko opet kao Gospa ne poznaje vrijednost vjere i njezinu potrebu današnjem čovjeku. Zato je ističe u svakoj prigodi vidiocima i zadužuje ih da je prenose drugima. Ona je pretpostavlja svemu što ljudi traže i postavlja je kao prvi uvjet ispunjenja svih molba, želja i zahtjeva, odnosili se oni na zdravlje ili na bilo koje druge ljudske potrebe.
OBRAĆENJE
Obraćenje je također česta Gospina poruka jer pretpostavlja slabu ili nikakvu vjeru u ljudi današnjeg vremena. A bez nje nije moguće steći mir. Pravo je obraćenje “očistiti srce” (Jer 4,14), jer pokvareno srce stvara i podržava loše odnose i društvene sustave, nepravedne zakone i ropske ustrojbe. Bez korjenite promjene u srcu i njegova obraćenja nema mira. Zato Gospa stalno zahtijeva čestu ispovijed. Zahtjev je upućen svim ljudima bez razlike, jer “nema pravedna ni jednoga... Svi su zastranili, podjednako se pokvarili” (Rim 3,11-12).
MOLITVA
Gospa, počevši od petog dana ukazanja, gotovo svakodnevno preporučuje i molitvu. Ona zahtijeva od svih ljudi da neprekidno mole, baš kako je to i Krist tražio (usp. Mk 9,29; Mt 8,38; Lk 11,5 -13...). Molitva, naime, ili potiče ili jača čovjeku vjeru bez koje nema uredna odnosa ni s Bogom ni s drugim ljudima. Osim toga, molitvom čovjek očituje svoju životnu povezanost s Bogom: priznaje ga, zahvaljuje mu na primljenim darovima i s pouzdanjem od Njega očekuje i ostalo što mu je potrebno, posebno spasenje. Molitva učvršćuje taj stav u čovjeku te mu pomaže da ima uredne odnose s Bogom, bez kojih nije moguće održavati i promicati mir ni s Njim ni s ljudima.
Opravdanost je molitve posebno očita iz toga što je riječ Božja upućena čovjeku i iz potrebe da čovjek na nju odgovori riječju. Odgovor je govorna vjera ili molitva kojom vjera samu sebe ujedno potiče, obnavlja, jača i podržava. Osim toga, molitvom čovjek uvjerljivo navješćuje Boga i evanđelje te užiže vjeru u drugim ljudima.
POST
Već od 6. dana ukazanja Gospa često preporučuje post jer on stoji u službi vjere. Naime, čovjek provjerava, potvrđuje i osigurava svoju vlast nad sobom. Samo čovjek koji sobom vlada može biti slobodan i sposoban sebe predati Bogu i bližnjemu, kako to traži vjera. Post jamči čovjeku da je njegovo predanje u vjeri iskreno i sigurno. On mu pomaže da se oslobodi od svakog ropstva, ponajprije od grijeha. Tko god nije svoj, on je rob. Zatim, post pomaže čovjeku u obuzdavanju težnje za pretjeranim užicima koji lako dovode do bezobzirnog trošenja vremenitih dobara koja su inače drugima potrebna za goli opstanak.
Postom se stječu dobra kojima se može oživotvoriti ljubav prema siromašnima i bijednima i tako barem donekle ublažiti razlike između njih i bogatih. On liječi nedostatak kod jednih suviškom kod drugih nedostatkom. Tim se na svoj način uspostavlja oblik mira koji je danas posebno ugrožen golemim razlikama bogatih i siromašnih (Sjever i Jug).
Prema tome, iz Gospinih poruka jasno izlazi da je mir najveće dobro, a da su vjera, obraćenje, molitva i post jedini uvjeti kako se on može ostvariti.
Posebne poruke
Uz pet, rekli bismo, glavnih poruka koje je Gospa odmah na početku dala cijelom svijetu, ona je počela od 1. ožujka 1984. svakog četvrtka, uglavnom preko Marije Pavlović, davati još posebne poruke za međugorsku župu i hodočasnike koji dolaze u Međugorje. Gospa je, naime, osim šestero vidjelaca odabrala cijelu župu i hodočasnike za svoje svjedoke i suradnike. To je očitovano u prvoj poruci koju im je uputila rekavši: “Ja sam ovu župu na poseban način odabrala i želim je voditi”. To je isto još jednom poslije potvrdila: “Na poseban način sam izabrala ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila kad me je Svevišnji slao” (21. ožujka 1985.). Gospa je navela i razlog toga izbora: “Obraćajte se vi u župi, to je moja druga želja. Tako će se moći obraćati svi koji budu ovamo dolazili” (8. ožujka 1984.) “Molim vas, napose članove ove župe, da proživljavate moje poruke” (16. kolovoza 1984.). Najprije treba da sami župljani i hodočasnici postanu svjedoci njezina ukazanja i njezinih poruka kako bi se onda zajedno s vidiocima njoj pridružili u ostvarivanju njezina plana obraćenja svijeta i njegova pomirenja s Bogom.
Gospa dobro poznaje narav i slabost župljana i hodočasnika s kojima želi surađivati na spasenju svijeta i svjesna je da je za to potrebna nadnaravna snaga. Zato ih upućuje i vodi na izvore te snage. To je na prvom mjestu molitva. Nju gotovo u svakoj svojoj napomeni žarko preporučuje. Od molitava posebno ističe svetu misu (7. ožujka 1985.; 16. svibnja 1985.), neprekidnu pobožnost Presvetom oltarskom sakramentu (15. ožujka 1984.), Duhu Svetome (2. lipnja 1984.; 9. lipnja 1984.; 11. travnja 1985.; 9. svibnja 1985.; 16. svibnja 1985.; 23. svibnja 1985.) i čitanje Svetog pisma (8. listopada 1984; 14. veljače 1985...).
Tim posebnim porukama međugorskoj župi i hodočasnicima Gospa želi prve poruke, koje je u početku dala cijelome svijetu, produbiti i učiniti shvatljivima i prihvatljivima drugim ljudima.
Od 25. siječnja 1987. Gospa daje svoje poruke svakog 25. u mjesecu preko vidjelice Marije Pavlović. Posebno su upečatljive, po priči vidjelaca, bile poruke mira.
I kad bi se analiziralo što sve Gospa poručuje preko vidjelaca, dalo bi se sve poruke svesti na sljedeće: mir, vjeru, obraćenje, molitvu i post. Gospa traži da njezine poruke prihvatimo srcem i da ih živimo.
“Ne znam koga vidioci vide, ali njima u trenucima kad tvrde da imaju ukazanja nitko ne manipulira jer su odvojeni od svijeta”, kazao je to poznati francuski znanstvenik, neurolog, dr. Philippe Loron. Pariški stručnjak sa svojom peteročlanom ekipom u Međugorju obavljao je znanstvene testove nad vidiocima, pokušavajući znanstvenim metodama dokučiti zbivanja koja desetljećima privlače milijune hodočasnika u Hercegovinu. Testiranje se odvijalo u relativnoj tajnosti za 24. obljetnicu ukazanja. Zanimljivo je da su vidioci za vrijeme kad tvrde da imaju ukazanja aktivni, drže otvorene oči, a mozak emitira valove koji nisu tipični za takvo stanje. U tim trenucima potvrdilo se da su psihički i tjelesno zdravi, ocijenio je dr. Philippe Loron, čiji su članovi znanstvene ekipe ispitivanja obavili na dvoje vidjelaca, Mariji Pavlović-Lunetti te Ivanu Dragičeviću. Prema Philippeu Loronu, sofisticirani uređaji i takozvana elektroencefalografska mjerenja aktivnosti mozga pokazuju kako vidioci “doživljavaju nešto autentično”. “Ovakva snimanja mozga opovrgavaju sve one koji sumnjaju da vidioci manipuliraju ljudima oko sebe. Oni u trenucima kad kažu da imaju ukazanje uistinu doživljavaju nešto autentično. Znanost, međutim, ne može kazati koga vide i s kime razgovaraju. Potpuno su odvojeni od vanjskoga svijeta i u tim trenucima ne reagiraju ni na vizualne ni na zvučne podražaje. Uperilo im se jako svjetlo pred oči, odnosno puštala buka na uho, no oni nato uopće nisu reagirali”, objasnio je Philippe Loron. “Najintenzivnija ispitivanja imali smo od 1984. do 1998. godine. Istraživanja su bila orijentirana na medicinska pitanja, ali bilo je i teoloških propitkivanja. Za test s francuskim neurolozima rekli smo da ćemo ga napraviti ako to Crkva traži”, kazao je vidjelac Ivan Dragičević. Potvrdio je i to da je jedna kopija rezultata istraživanja francuskih znanstvenika išla u Vatikan, pravo papi Benediktu XVI. Inače, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. dali su zeleno svjetlo francuskim stručnjacima za ovakva ispitivanja. “Stavili su nam na glave neke uređaje nalik na mrežu te nas testirali prije, tijekom i nakon ukazanja”, objasnio je tijek ispitivanja vidjelac Ivan Dragičević. Vjernici diljem svijeta u prigodi su moliti zajedno s hodočasnicima u Međugorju, zahvaljujući radijskoj postaji “Mir Međugorje”. Radijska postaja “Mir”, utemeljena u studenome 1997. godine, za prvi je cilj imala prenositi misu i molitvu krunice starima i nemoćnima koji nisu mogli dolaziti u crkvu svetog Jakova. Ubrzo je radio postao puno više od toga jer je u listopadu 1999. krenuo s emitiranjem preko interneta kao pionir takvog načina rada u Bosni i Hercegovini. Od tada se “Mir Međugorje” prati diljem svijeta, a molitva predvođena iz crkve svetog Jakova dobila je globalni karakter. “Radiopostaja ‘Mir Međugorje’ odigrala je i još igra značajnu ulogu u Crkvi i u hrvatskom narodu. Program se čuje u čitavoj Europi, SAD-u, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu. Srž programa je prijenos krunice i mise, no slušateljstvu se predstavlja sve što se događa u župi Međugorje, ali i sve dobro oko nas. “Utemeljitelj ove radio postaje je fra Miljenko Stojić. “Mir Međugorje” slušateljima donosi i mnoga upečatljiva svjedočanstva vjere i brojna duboka razmišljanja o vjeri danas. Osim radijske postaje, u Međugorju djeluje i list “Glasnik mira” u izdanju Informativnog centra “Mir Međugorje” koji uređuje Mario Vasilj Totin. Teško će biti ikada pobrojati sve slavne osobe koje su proteklih desetljeća pohodile Međugorje. Mnogi su znali stići u tajnosti, pomoliti se, obići svetište i ostati podalje od medija. No, bez obzira na to, popis svjetski poznatih ljudi koji su hodočastili u svetište Kraljice Mira podugačak je. A i njihova svjedočanstva često su bila upečatljiva... “Vjera mi pomaže da dobijem blagodat tolerancije te da shvatim pravu dimenziju stvari. Na neki način, vjera me je i dovela u Međugorje. Odavde stoga želim prenijeti poruku mira. I u najtežim trenucima vjera pomaže da se shvate stvari i njihova poruka. A, u mom životu vjera igra bitnu ulogu. Pred Bogom smo svi jednaki i to je važno shvatiti”, ispričao je tenor Jose Carreras.
Ostalo je nerazjašnjeno je li i papa Benedikt XVI., tada kao kardinal Joseph Ratzinger, 1986. u tajnosti posjetio Međugorje. “Govorilo se o tome, međutim, ne postoji evidencija o njegovu posjetu. Istina, i ja sam čuo o Ratzingerovu navodnom privatnom boravku u Međugorju, a spominjali su mi to i neki od svećenika. Navodno se posjet dogodio 1986. godine dok je Joseph Ratzinger bio na čelu Kongregacije za nauk vjere te je htio provjeriti što se događa u Međugorju”, izjavio je jedan od vidjelaca. Jedan od najpoznatijih tenora svih vremena Jose Carreras, kada je 1996. posjetio Međugorje održao je koncert koji se smatra najvećim kulturnim događajem u Međugorju u 20. stoljeću. Pjevao je u Međugorju i čuveni talijanski pjevač Andrea Bocelli. Nije ni on želio činiti preveliku pompu od svoga dolaska u crkvu svetog Jakova. “Nisam u Međugorje došao davati poruke, nego ih primiti”, ponavljao je slavni Talijan. A, posebno vezan uz Međugorje je svakako i popularni hollywoodski glumac Jim Caviezel. Umjetnik koji se proslavio ulogom Isusa u Pasiji Mela Gibsona, za Međugorje će reći kako je imalo važnu ulogu u njegovu životu. “U Međugorju sam osjetio veliku ljubav i mir. Osjetio sam da mogu vjerovati”, rekao je Caviezel. Prisjetio se i prvog susreta s vidjelicom Ivankom: “Ivanka mi je rekla da molim srcem. Vidio sam kako duboko živi s Gospinim porukama. Da sam novinar, posjet Međugorju bih opisao: Ako to voliš, naći ćeš vrijeme za molitvu. To su ujedno riječi moje zahvale Bogu za sve što mi je dao”. Caviezel je potom Međugorje posjetio više puta, razvio je prijateljske odnose s vidiocem Ivanom Dragičevićem... A popis slavnih koji su posjećivali Međugorje i u njemu nalazili mir godinama je postajao sve veći, pa su kod crkve svetog Jakova ili na Podbrdu bili i talijanski predsjednik Francesco Cossiga, dugogodišnji prvi čovjek Formule 1 Bernie Ecclestone, glumci Michael York i Martin Sheen, operna pjevačica Cecilia Gasdia, članovi pop sastava Boney M i Kelly Family, Miroslav Ćiro Blažević, slavni tenisači poput Gorana Ivaniševića, Marija Ančića ili Marina Čilića koji je rođen u Međugorju... braća Robert i Niko Kovač te Anica Martinović, Stipe Pletikosa… Hrvatske pop zvijezde Severina, Danijela Martinović, Ivan Mikulić, Kićo Slabinac, Krunoslav Cigoj, Tereza Kesovija, Maja Blagdan, Meri Cetinić, Zvone Boban, Iva Majoli, Dario Šimić, Ivan Klasnić i drugi. •