Bosna i Hercegovina nema dovoljno razvijen sustav prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, veliki postotak otpada odlaže se na gradski i općinski deponije, mnogo je divljih odlagališta, a uz to, godišnje se u promet puste oko 1,2 milijarde plastičnih vrećica “tregerica”. Da se na otpadu može zaraditi, pokazuju i brojke industrije koja se bavi recikliranjem u Europskoj uniji. U jednoj godini, na osnovi reciklaže, u EU zaradi se gotovo 145 milijardi eura. Bosna i Hercegovina u ovom sektoru još uvijek je na početku. Umjesto da uz pomoć reciklaže koristimo otpad koji već zagađuje našu okolinu, spremni smo izdvojiti milijunske iznose za uvoz istog. Godišnje se u BiH uveze gotovo 150 milijuna eura napitaka u plastičnoj ambalaži, koji većinom završe u okolišu.
Uvoz ambalaže
Prema podacima, u 2016. godini uvoz plastike i gume iznosio je 2.643,707.318 KM, što je mnogo više od izvoza koji iznosi 1.112,500.568 KM, podaci iz 2017. godine pokazuju da se situacija ništa nije promijenila, uvoz je iznosio 2.896,623.242 KM, što je za 9,57 posto više u odnosu na prethodnu godinu Ukupan uvoz u Bosnu i Hercegovinu u 2017. godini iznosio je 18.447,340.000 KM, što je više za 13,44 posto u odnosu na prethodnu godinu. Iz Vanjskotrgovinske komore BiH kažu da je od ovoga iznosa 101,310.356 KM, tj. 43,751.342 kg samo plastične ambalaže kao što su baloni, boce i polimeri etilena u primarnim oblicima. U 2016. godini uvezeno je 36,658.529 kg, što je 90,636.919 KM. U našoj državi nije izraženo ni jako zanimanje stanovništva za skupljanje otpada kao što je plastika, bakar, željezo, aluminij i slične sirovine iz razloga jer je slabo plaćeno. Za razliku od Bosne i Hercegovine, stanovništvo u Aziji i SAD-u živi zahvaljujući skupljanju otpada koje kasnije prodaju. Pojedina poduzeća u BiH primorana su i uvoziti ovakvu vrstu otpada kako bi zadovoljili svoje proizvodne kapacitete. Jedno od njih je i poduzeće Omorika u Johovcu kod Doboja, koje se bavi reciklažom plastičnih boca i jedino je takve vrste u Bosni i Hercegovini. Mjesečno prerade oko tri stotine tona plastičnog otpada. Zbog nedostatka potrebnih količina PET ambalaže za preradu, u ovom poduzeću uvoze gotovo 30 posto otpada iz zemalja Europske unije kao što su Slovenija i Hrvatska. U BiH svoje sirovine otkupljuju od komunalnih poduzeća, skupljača sekundarnih sirovina, punionica voda i drugih alkoholnih i bezalkoholnih pića te deponija, ali i proizvođača PET ambalaže.
Reciklaža
Ono što bismo mi s našeg područja mogli prodavati i plasirati prinuđeni smo kupovati zbog nedostatka na domaćem tržištu. Prema nekim podacima, oko 1000 tona PET ambalaže plasira se na području Bosne i Hercegovine u tijeku jednog mjeseca. Najviše otpada završi u riječnim tokovima ili pored cesta, što je žalosno jer se tako baca i “novac”. Bogate zemlje šalju otpad za reciklažu u inozemstvo zato što ih to ne košta puno, a omogućava im ispuniti planove za reciklažu te tako smanjuju deponije unutar svojih granica. Za zemlje u razvoju, koje preuzimaju njihovo smeće, to je dragocjeni izvor prihoda, kojeg se sada odriču jer im stvara ogromne ekološke probleme.
Najveći izvoznik plastičnog otpada je Europska unija, a Sjedinjene Američke Države vode na popisu pojedinačnih zemalja izvoznica.
Ipak, od ukupne proizvedene plastike, samo djelić je recikliran. Materijali koji se ne mogu reciklirati često se nezakonito spaljuju, bacaju na deponije ili u rijeke, ugrožavajući tako okoliš i zdravlje ljudi.•