Stari krojački zanat u Orašju gotovo je pred gašenjem jer je ostao samo jedan krojač - Ševjet (Eko) Sinanović. Ipak, zanat će biti nastavljen zahvaljujući ljubavi prema šivanju koju je naslijedio njegov unuk Fatim Sejdić koji je preuzeo obrt i sada ga sam uspješno vodi prenoseći tradiciju i vještinu svog djeda, daleko poznatog vrsnog majstora.
Njegova predanost i strast prema poslu omogućili su mu da stekne vjernu klijentelu koja cijeni kvalitetu i ručni rad. Fatim voli svoj posao i kaže da će ga nastaviti unatoč izazovima. Njegova priča je primjer kako ljubav prema zanatu može prevladati prepreke i očuvati tradiciju u današnjem svijetu.
Neobična priča
Neobičnu priču posljednjeg oraškog krojača ispričali smo zapravo točno prije sedam godina. Podsjetimo, Eko Sinanović u svome je pet desetljeća dugom krojačkom stažu sve samo ne običan krojač. Svestran, rekli bismo, svjetski čovjek, koji se kroz svoj humanitarni rad susreo s Billom Clintonom, bio je gost finske vlade, a ugostio je i talijanskog biskupa. Tada nam je rekao kako bi mu, uz brojna priznanja, ipak najveća životna radost bila da njegov zanat krojača naslijedi unuk. Želja mu se ispunila pa, kako smo unuka prepoznali u Vladi Posavske županije među osam korisnika sredstava potpora, uvijek nasmiješenog Fatima, Ekina unuka, željeli smo posebno istaknuti ovu priču. Iako je jedini, Ševket neće biti i posljednji posavski krojač jer je njegov unuk spoznao da je ipak najbolje biti svoj na svome.
- Što reći, sretan sam što sam uz djeda godinama mogao učiti i usvajati znanja još dok sam išao u srednju tekstilnu školu. Sada već pet godina samostalno vodim obrt jer je djed u mirovini - kaže nam Fatim i dodaje kako je pri osnivanju obrta imao veliku potporu Grada Orašja jer su oko nastavljanja rada s obrtom sve brzo i profesionalno odradili - kaže nam Fatim ne prekidajući svoju rutinu rada za Singericom. Djed Eko budno motri svaki Fatimov krojački potez, koji se ništa ne razlikuje od onog na stroju, dapače, još je i bolje urađen, pomaže Fatimu u svemu, a vječno brižna baka Azemina tu je da im ugađa predstavljajući važnu kariku cijelog posla koji najviše krase sloga i ljubav.
Većina posla i usluga koje pružaju su popravci i dorade. Krojenje i šivanje vrlo je rijetko jer je masovna proizvodnja obezvrijedila ručni rad i oborila cijene tekstila na tržištu. No, nažalost, lijepa priča o očuvanju starog krojačkog zanata u Orašju unikatna je. Stari zanati čuvaju kulturu i tradiciju, a mogu biti i turistička atrakcija ako se uspiju očuvati u vremenu modernih tehnologija. - U Orašju bi moglo bez problema raditi i deset krojača jer toliko posla ima da nam dolaze od Tuzle, preko cijele Posavine pa Save do Osijeka, Broda i Županje. Sve pitam ima li gdje mladih koji bi željeli biti krojači i uvijek dobivam negativan odgovor. Inače, radimo samo popravke jer za šivanje odijela nemamo vremena. Zanimljivo je da ima dosta iseljenika koji dolaze sa skupocjenim stvarima koje žele suziti, skratiti, produžiti. Kažu da takvi popravci ovdje simbolično koštaju, no nama se isplati i, kažem, volio bih kada bi se još netko javio da radi ovaj najljepši posao na svijetu - kaže nam Eko.
Bolje nego na Zapadu
Unuk s odobravanjem i osmijehom daje za pravo djedu. - Bolje je biti u svojoj kući u Orašju i sa svojom obitelji nego da idem prema Zapadu - kaže mladi krojač.