Za Šefku Hodžić, rođenu 1943., već desetljećima kažu kako je najmonstruoznija žena ubojica s Balkana u povijesti. Njezinu jezivom zločinu, zbog kojeg je bila osuđena na smrt strijeljanjem, prethodio je težak život s mužem pijancem koji ju je svojedobno izbacio iz kuće jer nije mogla zatrudnjeti, piše Večernji list BiH.
Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata nije bilo povoljno za žene, osobito u siromašnim dijelovima zemlje, zabačenim selima gdje nije bilo ni škola, pa je tako i Šefka iz sela Jusići u BiH završila samo dvogodišnji tečaj opismenjivanja. Šefka se tako, kao seoska ljepotica, sa 17 godina udala za Nedžiba Hodžića 1960.
Kako je svojedobno pisao “Express”, prve godine braka nisu bile nasilne, ali šest godina poslije brak je za siromašni par postao pravi pakao. On se svaku večer opijao u lokalnoj gostionici i teturajući se vraćao ili sam ili bi ga donijeli. Kakav je taj brak bio, pokazuje i podatak da su ga jednom u selu pitali tuče li svoju ženu, na što im je Nedžib odgovorio: “A što, vi svoju ne tučete?”.
Šefka se jednom pokušala ubiti, ali ju je vidio susjed i spriječio je u tome. Međutim, istraumatizirana pritiskom sredine da mora postati majka, Šefka se potpuno izbezumila i odlučila lažirati trudnoću tako što je ispod haljine nosila jastuk i tako hodala po selu. Nije imala nikakvu ideju što će reći ljudima za devet mjeseci, ali je tako uspjela barem na neko vrijeme zaustaviti “neugodna” pitanja o tome kad planira postati majka. Kako su mjeseci prolazili Šefka je postajala sve nervoznija jer se po selu naveliko pričalo da će roditi. Tako se u listopadu 1969. godine dogodila kobna večer kada je Šefka počinila najgori zločin u tadašnjoj Jugoslaviji.
U isto vrijeme kada je Šefka glumila trudnoću njezina prijateljica Alija Hasanović bila je trudna i početkom listopada trebala je roditi. Dana 6. listopada u selu se održavala proslava i te su se večeri Šefka i Alija družile, a Alija joj je ispričala kako su pri kraju izgradnje svoje kuće. Tu večer Alija se nije vratila kući. Dok su seljani tražili Aliju, selom se pronijela vijest da je Šefka rodila. Žene su se brzo okupile u Šefkinoj kući, a potraga za Alijom se nastavila. Šefku su zatekli kako leži u krevetu sva mokra, a naručju drži bebu. Nakon što su se sve okupile, htjele su okupati bebu, ali su shvatile da je beba mrtva. Sutradan ujutro uslijedio je šok jer je pronađeno Alijino tijelo u njivi. Bila je izmasakrirana, trbuh joj je bio rasporen, a bebe nije bilo.
Nakon pronalaska tijela, istražitelji nisu znali otkuda bi krenuli s istragom, a potom su ga prebacili u Zvornik. Nikome nije bilo jasno tko bi mogao počiniti takav gnjusni zločin, a misteriju je uskoro riješio liječnik patolog Milan Vušić. Istražnom sucu je savjetovao da provjeri žene koje su na taj dan prijavile porod. Naime, Vušić je bio siguran da je zločin počinila neka žena koja nije mogla roditi, a jako je željela dijete.
Istražitelji su vrlo brzo zakucali i na Šefkina vrata te je za nju nakon ginekološkog pregleda utvrđeno kako nije rodila. Ubrzo je priznala da je sedam mjeseci nosila krpe ispod haljine i dimija kako bi u selu pokazala da je nakon devet godina braka ipak zatrudnjela, ali nikako nije htjela priznati ubojstvo. Negirala je da je počinila zločin čak i kad su u njezinoj kući nađeni dukati i prstenje s pokojnice, bijeli konac s bebina pupka i krvavi nož.
Tijekom istrage i na sudu iznijela je čak sedam verzija događaja: od potpunog negiranja veze sa slučajem, preko tvrdnje da joj je “dijete donio neki čovjek”, pa da joj je dijete dao Ramo Hasanović, susjed i bivši osuđenik koji joj je jednom to i obećao jer je znao da je nerotkinja i da je zbog toga nesretna. Potom je “priznala” da je s Ramom bila na mjestu događaja, da mu je pomagala u ubojstvu i da joj je on zaprijetio da će i nju ubiti ako progovori…
Potom je odustala od priče s Ramom i svu krivnju svalila na muževa brata Sinana i njegovu ženu Fatimu. Na suočavanju s Fatimom, gledajući je u oči, viknula je: “Govori istinu ili ću te sad ovdje istući!” Pred Okružni sud u Tuzli izvedeni su Šefka Hodžić i njezin zet Avdija Hodžić kojemu je dala pištolj da ga sakrije u gnojivo. Osuđeni su 25. svibnja 1970. Ona na smrt strijeljanjem, a on na pet godina zatvora.
Čuveni odvjetnik Filota Fila, koristeći neke propuste u istrazi i na suđenju, uspio je preko Vrhovnog suda Jugoslavije ishoditi ponovno suđenje.
Ovog puta, Šefka je iznijela osmu verziju - tvrdila je da je ubojica Avdija Hodžić. Sud to nije uvažio, ali je prihvatio tezu obrane da nije bilo riječi o podmuklom zločinu, nego o ubojstvu na mah, pa je nova kazna za Šefku Hodžić bila 20 godina zatvora.
Pomilovana je poslije odsluženih 13 godina, za Dan republike 1982. Udala se, dobila dijete i promijenila ime. Do prije desetak godina živjela je u Vojvodini.
Stručnjaci koji su se bavili njezinim slučajem složili su se kako uzrok ovakvog zločina leži upravo u običajima jedne zajednice, odnosno činjenici da je živjela u društvu u kojem je bio grijeh ako žena ne može roditi.