- Ja sam Hrvat, neću i ne mogu pucati na Hrvate - rekao je pilot Rudolf Perešin austrijskoj kontroli leta. Tog je dana, kao pripadnik JNA, poletio MIG-om 21 s bihaćkog aerodroma.
- Tim činom Rudi je otvorio pogled svijetu kakav je rat kod nas. Njegovim preletom i bijegom nismo dobili zrakoplov, no dobili smo pilota - kazao je brigadni general Dražen Šćuri, zapovjednik HRZ-a i PZO-a, na 20. obljetnici preleta i 7. Memorijalu u Ivanić Gradu i Cagincu, gdje je Perešin proveo djetinjstvo, piše 24sata.
U jednom dokumentarcu Perešin je opisao što je osjećao dok je rulao austrijskom pistom u srebrnom avionu s crvenom zvijezdom.
- Spustio sam se na visinu od 100 metara, izvukao stajni trap, jasno vidio pistu aerodroma i sam grad Klagenfurt. Sletio sam bez problema.
- Nisam bio uzbuđen. Nisam se ni bojao. Istina, mučila me mala neizvjesnost - kazao je legendarni pilot Perešin.
Preko austrijskih Alpa i Bleiburga, s oko 1100 kilometara na sat, ušao je tako u austrijski zračni prostor.
Nakon preleta neprijatelj je bio potpuno zbunjen
Za austrijske medije Perešinov prelet bio je tek bizarna epizoda rata u susjedstvu koju su lansirali kao ekskluzivu. U Hrvatskoj, izloženoj srpskoj agresiji, kapetan prve klase Rudolf Perešin postao je pravi nacionalni junak.
Srpska ratna propaganda, pak, bila je potpuno zbunjena. Kako objasniti da im je pilot Hrvat, ispred nosa, s najvećeg vojnog aerodroma Bihać, gotovo “maznuo” nadzvučni borbeni avion i mirno sletio u Austriju. Pa su izmislili da je Perešin zatražio politički azil u Austriji. A nije. Jasno je rekao prvom austrijskom vojniku koji je prišao njegovu MiG-u i zbunjeno ga pitao što radi tu.
- Dezertirao sam iz JNA jer nisam sposoban ni voljan pucati na hrvatske vojnike, piše 24sata..
Pukovnik austrijskog ratnog zrakoplovstva, borbeni pilot Dieter Szolar, kasno navečer tog 25. listopada, sreo se s Perešinom u jednoj gostionici u Felekirchenu gdje je vojska, nakon kraćeg ispitivanja na aerodromu, sklonila hrvatskog pilota.
Bijeg je bio kompliciran i opasan pothvat
Szolar, očito oprezni tip, odmah je Rudija prebacio u jedan privatni stan. Shvatio je da se i neki azilanti Srbi “muvaju” u gostionici.
- Rudolf Perešin predao je svoju vojnu odoru i osobno naoružanje. Dobio je civilno odijelo koje mu nije pristajalo, pa sam mu donio donje rublje, pribor za osobnu higijenu i voće- ispričao je detalje pukovnik Szolar u dokumentarcu “Let za pamćenje”.
Bijeg hrvatskog pilota s aerodroma Željava kraj Bihaća bio je komplicirani i opasan pothvat koji se u potpunoj tajnosti spremao mjesecima. Bez Perešinove supruge, Ljerke, to svakako ne bi bilo moguće. Ona je prva stupila u kontakt s hrvatskom stranom i prenijela mužu da postoji interes hrvatskih vlasti da Rudi preleti doma. Kad se vratila, nije znala kako započeti razgovor sa suprugom.
- Znam da je nemoguće, ali... I ja njemu sve prepričam, a on mi kaže: ‘Pa nije to nemoguće - ispričala je gospođa Perešin jednom prilikom u intervjuu za Jutarnji list. Trebalo je dočekati još i signal iz Zagreba dok se u Bihaću sve više kuhalo. Od početka 1991. rasle su ratne tenzije, a pogotovo nepovjerenje prema Hrvatima. Ni u Hrvatskoj na obitelj vojnog pilota JNA, pa uz to još Hrvata iz Gornje Stubice, nisu baš blagonaklono gledali.
- Ali kako im objasniti što Rudi sprema - govorila je njegova supruga.
Konačno, došla je i potvrda iz Zagreba. Šifra za prelet i bijeg u slobodu je bila: “Rudi, dođi na vjenčanje u Austriju. Uzmi kameru i aparat”. U sasvim običnom telefonskom razgovoru.
Nakon četiri dana boravka u Austriji Perešin je pušten i u tajnosti prebačen u Zagreb. Sad je obitelj Perešin, napokon, bila na okupu. U svojoj zemlji, među svojim ljudima. Rudolf je nastavio letjeti u HRZ-u i uskoro je postao zapovjednik elitne 1. lovačke eskadrile HRZ-a.
Njegov bijeg s MiG-om (koji su zadržali Austrijanci) najavio je dolazak i drugih hrvatskih pilota. Sredinom svibnja 1992. s vojnog aerodroma Užice u Split i Zagreb preletjeli su kumovi Ivica Ivandić i Ivan Selak.
Prije njih u veljači 1992., u posebno dramatičnim okolnostima leta, to je učinio i Danijel Borović, koji je sletio u Pulu.
Poginuo u akciji Bljesak
Iako je rođen u Gornjoj Stubici 1958., Perešin je kao dječak se s obitelji preselio u Caginec. Ondje je završio osnovnu školu, a s 14 godina otišao je na vojnu akademiju.
Rudolf Rudi Perešin poginuo je tijekom operacije Bljesak. Njegov MiG 21 bis, tijekom rizična borbena zadatka, pogodila je protuzračna obrana bosanskih Srba. Perešin se uspio katapultirati iz oštećena aviona koji je pao na hrvatsku stranu. Srbi su nekoliko godina igrali okrutne igre oko njegove sudbine. Nisu željeli otkriti je li Rudi Perešin odmah poginuo ili je zarobljen. Konačno, posmrtni ostaci brigadira Perešina vraćeni su Hrvatskoj u ljeto 1997.
Pokopan je u rujnu iste godine na groblju Mirogoj uz najviše državne i vojne počasti. Imao je 37 godina. Posthumno je odlikovan činom stožernog brigadira.