Na iznenađenje rijetkih napomenut ću da šećer nije nutritivno najkvalitetnija namirnica. Nema vitamina. Nema minerala. Nema fitonutrijenata. Nema ni proteina. Vlakana. Čak ni masti. Čisti je ugljikohidrat. Ima energije.
Ljudsko tijelo, kao i bilo koje drugo tijelo, za kretanje (čitajte: život) treba energiju. Energiju ponajprije dobiva iz ugljikohidrata i masti. No jedan njegov organ zove se mozak, a za koji kola urbani mit kako ga neki zapravo i upotrebljavaju, kao izvor energije ne može koristiti masti. Dobro, u slučajevima gladovanja može koristiti ketonska tijela, koja se proizvode iz masti, no to gorivo baš i ne voli pa na njemu prilično neefikasno funkcionira. Primijetili ste da se osjećate gotovo priglupo kad pregladnite? Sad zamislite kako je kada doista gladujete. Šećer je ukusan, a za to postoji i evolucijski razlog. Slatka hrana energijom je bogata hrana, a energija je do jučer ljudskoj vrsti predstavljala uvelike limitiran resurs. Evolucija je zato okusom motivirala ljude da traže energiju, da prežive. Evolucija je mnogo sporija od ljudske civilizacije.
Hrane je danas u izobilju pa s ukusnim šećerom nije teško pretjerati. Pretjerivanje dovodi do jedne ili dvije posljedice. Posljedica prva: povećan energetski unos rezultira nakupljanjem masnog tkiva, debljanjem. Debljina se izravno negativno odražava na zdravlje. Posljedica druga: Zbog visokog unosa šećera “zaboravljamo” unijeti dovoljno nutritivno kvalitetnih namirnica zbog čega će tijelu nedostajati hranjivih tvari. Taj nedostatak izravno će se negativno odraziti na zdravlje. A šećer... Šećer izaziva karijes. Bez sumnje. Međutim zato koristimo zubnu pastu. Ili bismo trebali. Ako prihvatimo da se karijes relativno jednostavno može spriječiti, zaključit ćemo da šećer sam po sebi nije štetan. Ne deblja. Ne truje. Ne uzrokuje čak ni šećernu bolest. Hvala ti, hrvatski jeziče, na ovoj navlakuši. Ne izaziva ni ovisnost. Ne znam kako vi, ali ja nemam puno prijatelja koji pojedu teglicu šećera na žlicu. Ali možda mi se boje to priznati zato što sam nutricionist.
Pa, koliko je šećera previše? Ne postoji fiksna granica. Slabo aktivnoj ženi od 60 godina granica će biti daleko niže nego profesionalnom sportašu s dva treninga dnevno. Dame, žao mi je. Život ponekad nije pravedan. Zapravo, priroda ne poznaje pravdu. But I digress. Relativnu granicu postavljam sljedećim pitanjem: što se događa ako unesemo dovoljno svih tijelu potrebnih nutrijenata, a pojedemo toliko šećera da ne premašimo svoju dnevnu energetsku potrošnju? Ništa loše. Imat ćemo zdravu prehranu, a nećemo biti mizerni zbog odricanja od slatkog užitka. Da bi prehrana bila zdrava, mora zadovoljiti sve naše nutritivne potrebe. Ali zdrava prehrana nisu samo nutrijenti, a od šećera ne očekujemo da zadovolji naše nutritivne potrebe. Želimo da zadovolji naše okusne pupoljke. Da nam pruži užitak. Ne morate biti gurman, ali u hrani je šteta ne uživati.