Potreban nepristran angažman SAD-a u BiH

Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu iz EPP/HDZ-a napisala je tekst koji je objavljen na američkom portalu New Atlanticist. Tekst zastupnice Zovko prenosimo u cijelosti: 

- Angažman Sjedinjenih američkih država potreban je na više kriznih mjesta u svijetu, ali nigdje tako hitno kao u Bosni i Hercegovini.  Mnogi će se Amerikanci sjetiti TV prijenosa sa živopisnim prikazima masakara u Sarajevu iz 90-ih godina prošlog stoljeća, strašne opsade Bihaća i genocida u Srebrenici. Od vremena tih neizrecivih užasa, u Bosni i Hercegovini(BiH) se održava krhak, no srećom, trajan mir. Rat je zaustavljen potpisivanjem Daytonskih sporazuma 1995. godine. Imamo li uvidu stvarni rizik dezintegracije i moguće efekte prelijevanja u regiju, ali i šire, u cijelu Europu, ono što BiH sada treba je smiona nova vizija, koja bi uspješno ponovno povezala tri konstitutivna naroda - Bošnjake, Srbe i Hrvate. Danas građanima i političkim vođama u BiH treba i nepartizanska potpora i obvezanost SAD-a u istoj mjeri koliko im je bila potrebna u vremenu prije Daytona. 

Država će uskoro doći do prijelomne točke. Naime, ako Parlament BiH do svibnja ne usvoji izmjene Izbornog zakona u skladu s presudom Ustavnog suda, rezultati općih izbora, koji se trebaju održati u listopadu ove godine, neće biti provedivi – bit će moguće oformiti Vladu, koja pak neće moći funkcionirati, što će značiti poraz demokracije i povećanje napetosti između etničkih zajednica.

Međunarodna zajednica, a posebno SAD nemaju razloga zazirati od formalnih promjena Daytonskog sporazuma, koji je tako pomno sastavljen. Iz izvješća Međunarodne krizne skupine (ICG) iz srpnja 2014. godine jasno je da je politika SAD-a u BiH u posljednjih 20 godina potpuno neuspjela. Isto tako, sustavi upravljanja u BiH, uspostavljeni u Daytonu i kasnije više puta mijenjani, što je vjerno dokumentirano u izvješćima ICG-a i suca Ustavnog suda BiH Mate Tadića, pokazali su se neadekvatnima. 

Nedavo donesena presuda Ustavnog suda u slučaju Božo Ljubić odražava svu slabost i političku paralizu pred kojom se BiH nalazi. Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH tvrdio je da je jedan dio Izbornog zakona BiH neustavan, jer omogućava jednom od tri konstitutivna naroda u BiH, Bošnjacima da biraju predstavnike drugog naroda, u ovom slučaju, Hrvata. Prema odluci Ustavnog suda, ovim odredbama Izbornog zakona nije zagarantirano ustavno pravo na jednakost i legitimnu zastupljenost sva tri konstitutivna naroda. Sud je presudio da je najmalobrojniji narod, Hrvati, zadnjim izmjenama Izbornog zakona obespravljen, te naložio da se Hrvatima osigura jednak institucionalni status kao i drugim dvjema etničkim zajednicama.

No, ni nakon 14 mjeseci, BiH političari nisu se dogovorili oko novog zakona. Ako ne postignu dogovor do svibnja, opći izbori predviđeni za listopad osuđeni su na propast, što će neizbježno uzburkati vladajuću strukturu BiH, a u usporedbi s tim, sadašnje političko mrtvilo čini se preblagim stanjem.

Nevaljani izbori predstavljaju prijetnju i za cijelu regiju, u kojoj su napetosti između zajednica sve jače, a gospodarstva zatrovana korupcijom, iseljavanjima i posebnim interesima. S obzirom na dugu granicu s BiH, ovoj prijetnji bi možda najizloženija bila Hrvatska, koja označava granicu EU-a. Moguće posljedice su smetnje za trgovinu, brzo propadanje turizma i raseljavanje ljudi.

Ako djeluju kao neutralni arbitar, SAD imaju ovlast dovesti Bošnjačke političare za pregovarački stol s ciljem provođenja presude Ustavnog suda i sprječavanja izbijanja kaosa u zemlji. Američki političari moraju postati svjesni da je preuzimanje snažne uloge SAD-a ovdje i sada u interesu samog SAD-a.

Rusija se upliće u situaciju na Balkanu potičući separatističke osjećaje kod Srba, koji će eksponencijalno rasti ako izbori u BiH ne budu valjani. Potpora iz Turske BiH daje hrabrost Bošnjačkim vođama da odbijaju sve inicijative koje nisu na tragu njihovih sektaških interesa, a posebno hrvatskog prijedloga izborne reforme.  Američki političari ne bi smjeli pomisliti da nedostatak otvorenih ratnih sukoba u BiH znači stabilnost. 

Jednostavno si više ne mogu priuštiti vjerovati da u BiH cvjeta cvijeće jer na CNN-u nema vijesti o masakrima. Dayton nije bio kraj sukoba u BiH, tako da je izbalansiran i pravičan angažman SAD-a potreban ovoj napaćenoj zemlji, kako bi se osiguralo da opet ne dođe do sukoba. 

Uprava američkog predsjednika Donalda J. Trumpa mora iskoristiti ovaj trenutak i preispitati ulogu SAD-a u BiH, inače će se situacija u BiH pogoršati na štetu njenih građana, susjednih zemalja i SAD-a i njihove baštine Daytonskog mirovnog sporazuma. Europski parlament poziva na novu viziju za BiH, uključujući i u zadnjoj rezoluciji s početka 2017.godine, a to je federalizacija: negdje na pola puta između dva sadašnja ekstrema - centralizacije i separatizma. Ova vizija u praksi znači jednakost za tri građanske zajednice u ponovno ujedinjenoj državi. Nadamo se da će nam se SAD pridružiti i ponovno pokrenuti transatlantsku suradnju na Zapadnom Balkanu i u BiH.