Sindikalna potrošačka košarica koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSS BiH) izračunao za siječanj ove godine košta 2895 KM, piše Večernji list BiH. Prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za studeni 2023. iznosila je 1310 KM, podatak je Federalnog zavoda za statistiku. Minimalna plaća, prema odluci Vlade FBiH, je 619 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom je 45,25 posto. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice minimalnom plaćom je 21,38 posto.
Za kruh i mlijeko 5 KM
Prilikom izrade sindikalne potrošačke košarice u obzir je uzeta prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH te minimalni troškovi života četveročlane obitelji koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno srednjoškolske, a drugo u dobi osnovca. Potrošačku košaricu čine: prehrana (44,42 posto udio u sindikalnoj potrošačkoj košarici) stanovanje i komunalne usluge (13,75 posto), higijena i održavanje zdravlja (9,43 posto), obrazovanje i kultura (10,36 posto), odjeća i obuća (10,36 posto), prijevoz (4,77 posto) te održavanje kućanstva (6,91 posto udio u sindikalnoj potrošačkoj košarici). Pa je tako obitelji samo za troškove prehrane prošlog mjeseca trebalo 1286 KM, za stanovanje i komunalne usluge 398 KM, odjeću i obuću 300 KM, a isto toliko za obrazovanje i kulturu. Za troškove prijevoza bilo je potrebno izdvojiti 138 KM, za održavanje kućanstva 200 KM, a za higijenu i zdravlje 273 KM. Postavlja se pitanje kako građani BiH sa svojim plaćama i mirovinama uopće preživljavaju. Primanja su već odavno postala nedovoljna, čak i za samu prehranu. Od poznatog "jedva se spaja kraj s krajem" stiglo se do "ne može se spojiti uopće". Nisu nam potrebni statistički podaci kako bismo pogledom na cijene potvrdili da je hrana skuplja u prosjeku od 50 do 100 posto, pa i više. Minimalne plaće i mirovine jednostavno ne mogu pokriti cjelomjesečne osnovne troškove. Najosnovnije - kruh i mlijeko dnevno koštaju gotovo pet maraka. Pitanje koje se nameće nakon proteklih nekoliko godina jest - čega se to još nismo odrekli jer pristojan život dostojan čovjeka odavno već nemamo.
Što kažu građani?
A što kažu građani? I optimizam je, izgleda, odavno nestao. - Koliko mogu preživjeti od plaće? A desetak dana, realno. Ovo je postalo nesnošljivo - kaže trgovkinja iz Mostara. - Štedimo na sebi, na lijekovima. Režije moramo platiti, tako da nam na kraju od mirovine ne ostane ništa - kaže umirovljenica. Većina građana tvrdi da im plaća može "pokriti" najviše pola mjeseca. - Da je dvije tisuća maraka mirovina, onda bi se moglo živjeti, a s ovim mirovinama suvišno je pričati - kaže jedan Mostarac. Stariji gospodin poručuje mladima da bježe odavde. - Kakva mirovina, ni lijekove ne mogu kupiti. Treba bježati odavde. Svi koji mogu, neka bježe - kaže. Upravo zbog rasta cijena hrane kupci mijenjaju navike - kupuju manje količine, robu slabije kvalitete i zaobilaze brendove. Zabrinutost izražavaju svi te strahuju kako će se cjelokupna situacija odraziti na njihove kućne proračune bez obzira na financijsku stabilnost koju možda trenutačno imaju. - Iako i supruga i ja imamo pristojne poslove i zaradu, već odavno smo se odrekli takozvanih malih luksuza, poput svakodnevnog odlaska na kavu i kolač. To vam je samo jedan primjer, a ima ih, vjerujte, puno. Tu su i djeca kojoj ne možemo tek tako "ukinuti" sve. Svaki dan idu u školu pa im svaki dan treba novac i za užinu..., a da ne govorim o ostalim troškovima - priča sugovornik iz Mostara. U posljednje više od dvije godine pokazalo se da ljudi mnogo više gledaju na cijenu nego na kvalitetu. Smanjuju se i količine. Ako su nekada kupovali voće i povrće na kilogram, danas ga kupuju na komad ili pak grame ako je u pitanju meso. Kupuju otprilike za isti novac kao prije, samo što sada u vrećicama doma donesu znatno manje količine i na to su primorani jer rast plaća i mirovina ne prati rast cijena. Brojni su primorani i zadužiti se kako bi izmirili sve troškove. Poteže se i za kreditima, ulazi u dužničko ropstvo jer ne mogu sve platiti od primanja.