Prije desetak godina započeti projekt izgradnje i opremanja nove zgrade Muzeja franjevačkog samostana sv. Katarine u Kreševu pri samom je kraju. U novoj zgradi trenutačno se postavljaju eksponati koji svjedoče o povijesti Kreševa, od načina života do arheoloških nalazišta ovog područja. Na postavljanju eksponata rade djelatnici Zemaljskog muzeja BiH na čelu s Maricom Filipović koja, iako je u mirovini, nije željela odustati od projekta čijim završetkom namjenska zgrada zapravo postaje muzej.
Oko 800 eksponata
- Dosad je postavljeno oko 800 eksponata. Soba fra Grge Martića završena je i mogu s ponosom istaknuti da su i najsitniji detalji vjerno preneseni, uključujući i tapete na zidovima. Restaurirani su i postavljeni drvorezi iz stare crkve, zbirka oružja, pri kraju je uređenje kreševske kuće. Imat ćemo i etno te zbirku starih zanata, numizmatičku. Svi eksponati iz starog muzeja dobit će prikladno mjesto te će uz novu rasvjetu zasjati u novom sjaju - kaže fra Josip Tomas, gvardijan samostana u Kreševu. U podrumu nove zgrade posjetiteljima će kroz nekoliko postavki, poput arheološke, rudarske i zbirke minerala te kovačke radionice, biti ispričana priča o povijesti Kreševa, načinu na koji se živjelo te prirodnim i rudnim bogatstvima. U novoj zgradi muzeja uređuje se i spomen-soba fra Vjeke Ćurića, misionara Bosne Srebrene koji je nastradao 1998. u krvavom ratu u Ruandi pomažući potrebitima. Inače, nema točnih podataka u formi pisanih tragova kada su franjevački samostan i crkva u Kreševu podignuti. Pretpostavlja se da je to bilo potkraj 14. st. Kada su Turci 1463. porobili Bosnu, od 32 dotadašnja samostana i velik broj crkava, porušili su sve osim u Kraljevoj Sutjesci, Kreševu i Fojnici. No, i oni su do temelja stradali u velikom progonu od 1521. do 1524. sa samostanima i crkvama u Visokom i Konjicu, a nešto poslije i u Mostaru. Turci su teško davali dopuštenje za ponovnu gradnju samostana i crkve, ali u tome su kreševski franjevci nekako uspjeli i oni su podignuti. Nažalost, na Uskrs 1765., dvije godine nakon što su temeljito obnovljeni, i samostan i crkva posve su izgorjeli u požaru. Nestale su i sve dragocjenosti – stare matične knjige, knjižnica, arhiv, misno posuđe... Na novu gradnju čekalo se dvije godine, za dozvolu se moralo podmićivati, građevine nisu smjele biti veće od prethodnih i građene od čvrstoga materijala. U gradnji je sudjelovalo više od stotinu klesara, tesara i zidara od Mostara, Fojnice, Kreševa, Travnika, Žepča, Tuzle i Tešnja, među njima i mnogi pravoslavci te župljani. Samostan i crkva podignuti su za nešto više od četiri mjeseca, od 27. lipnja do 4. studenoga 1767. Prošlo je više od 120 godina od gradnje novoga samostana, dotadašnji je bio u veoma lošem stanju, a nova građevina podignuta je od 1889. do 1895. To je današnji samostan, koji je do danas doživio brojne preinake i znatno je moderniziran. Od 1853. do 1860. izgrađena je nova crkva. Obnovljena je 1924. prema nacrtu Karla Paržika. Glavni oltar izveden je od betona 1928. i zbog njegove težine svetište će se kasnije početi odvajati. Zbog toga je crkva srušena 1963., a na njezinu mjestu, po nacrtu Antuna Karavanića, izgrađena je nova – sadašnja. Gradnja je započela 13. listopada 1963. i crkva je blagoslovljena 25. studenoga 1965.
- Samostanski kompleks sastoji se od zgrade samostana, crkve, nove zgrade muzeja i staje koju trenutačno obnavljamo. Srećom, nije bilo stradanja i oštećenja građevina u ratu. Budući da je samostan građen koncem 19. st., uvijek je potrebno nešto obnavljati. Ali sve ide postupno i uz pomoć državnih institucija, jer samostan je pod zaštitom države i spomenik je kulture, a svakako treba spomenuti pomoć i Hrvatske pri njegovoj obnovi - kaže fra Josip Tomas, gvardijan i župnik samostana i župe Kreševo. - Od svoga osnutka samostan je i u vjerskome, povijesnom, kulturnom i političkom smislu puno značio i znači Kreševu i Kreševljacima i svojim položajem iznad gradića kao da bdije nad Kreševom. Posjetitelji i turisti, bilo u skupinama ili pojedinačno, dolaze posjetiti muzej, samostan i crkvu i godišnje ih zasigurno bude blizu tisuću. Suradnja s mjesnim vlastima vrlo je dobra jer svi prihvaćaju samostan kao nešto svoje i svi se žele njime i njegovom uređenošću i značajkama pohvaliti pred drugima, a svaki samostanski projekt podržavaju – ističe gvardijan.
Najstarija misnica iz 17. st.
Fra Ivica Korčanin, brat laik, kustos muzeja u samostanu, proveo nas je kroz muzej i upoznao s kulturno-povijesnim blagom koje su fratri stoljećima marljivo skupljali i čuvali. - Zemljani radovi i gradnja počeli su 2009., a 2012. zgrada je pokrivena. Potom se postupno radilo na nastavku radova i uređenju i na Gospojinu 2018. bilo je svečano otvorenje. U financiranju je velikim dijelom sudjelovala Vlada RH, zatim Vlada FBiH, održana je i donatorska večer domaćih poduzetnika, a veliki doprinos dali su župljani. Među najvrjednijim izlošcima u sakralnoj zbirci istaknuo bih dio, komad drva od samostanskih vrata, koji je ostao nakon paljenja i rušenja samostana u turskome progonu od 1521. do 1524., u kojem je ugrađen komadić iz jeruzalemskoga križa na kojem je Isus razapet - ističe kustos. Pokazuje nam i stare misnice, najstarija je iz 1615., tu su i kaleži, ciboriji, monstrance, kadionice, kandila, misali… Izložena je i prva strana knjiga De re metallica (O metalima) Georgiusa Agricolae, koja govori o obradi metala i eksploataciji ruda, tiskana je 1657. u Italiji. - Postoje samo dvije sačuvane knjige De re metallica, jedna je u muzeju u Baselu u Švicarskoj i druga kod nas. Kuran iz 1698. nabavio je fra Petar Šunjić 1835. S jedne strane pisan je latinskim, s druge arapskim jezikom – objašnjava kustos. Kreševski je samostan odigrao povijesnu ulogu u očuvanju katoličke vjere i hrvatskoga naroda, kako u Bosni tako i u Hercegovini nakon turskog osvajanja. Od 1647., četiri godine nakon pada Bosne pod Turke, dušobrižnički se brinu i o župama Neretva, Maglaj, Zablaće i Dubica. Početkom 18. st. preuzimaju i hercegovačke katolike pastorizirajući župe Mostar, Broćno (Brotnjo), Blato i Veljaci. Potkraj 18. st. (1798.) kreševski su franjevci u svim svojim župama pastorizirali 19.512 katolika. Pred Domovinski rat 1991., župa sv. Katarine Kreševo imala je 4058 katolika, no rat je i ovdje ostavio znatan trag. Prema popisu pri blagoslovu obitelji na kraju 2019., u župi živi 3208 župljana u 1259 obitelji.•