Pojavila se i uskrsnula kao svjetlo i zvijezda sjajna na kraju mračnoga tunela, čija je tama trajala punih 300 godina. Obasjala je hrvatski katolički vjernički puk sjeverne Hercegovine, čiji su vjerski prvaci u Konjicu zvjerski pogubljeni i bačeni u Neretvu, a njihov samostan i crkve spaljeni te razrušeni u velikome turskome progonu od 1521. do 1524, piše Večernji list BiH.
Nisu imali crkvu
Od tada katolici konjičkoga i jablaničkoga kraja nisu imali svoje crkve, svećenike ni u pravom smislu djelotvorne župne zajednice. Duhovnu skrb o njima vodili su franjevci iz samostana u Kreševu. Istina, pokušavalo se organizirati vjerski život kroz kapelaniju, a u 17. st. i župu Neretvu, u kojoj je jedno vrijeme bilo 1600 katolika, no u Bečkome ratu gotovo da je posve nestala - 1737. bilo ih je samo 436. Kreševski fratri su se i dalje o njima skrbili, životarilo se i vjerovalo u Božju providnost i bolje dane, a oni su došli tek 1820., kada je u Klisu osnovana župa Podhum, sa sjedištem u istoimenom selu.
U nedjelju, na blagdan nebeskoga zaštitnika sv. Ante Padovanskog, župa Podhum, koja je u međuvremenu dobila naziv Podhum-Žitače, proslavila je 200. obljetnicu postojanja. Dva stoljeća izniman je jubilej, na to su jako ponosni župljani. Na slavlju se okupio razmjerno velik broj vjernika, većina iz ratnog progonstva. Obljetnicu su uveličali biskup kotorski u miru mons. Ilija Janjić predvodeći svečanu misu i fra Jozo Marinčić, provincijal Bosne Srebrene, koji je propovijedao. Izdana je kratka monografija “200 godina župe sv. Ante Padovanskog Podhum-Žitače”, upriličeno pučko veselje…
Nakon što su dobili, prvo 1813. kapelaniju, a sedam godina poslije župu Podhum, fratri su sagradili crkvu i kuću, podignuli i Dom sv. Ante te 1882. otvorili pučku školu, prvu u tom kraju. Godine 1962. u mjestu Žitače sagrađena je nova crkva i župna kuća. Od tada župa ima naziv Podhum-Žitače. Župa je teško stradala u muslimansko-hrvatskom sukobu 1993. Živote su izgubila 84 župljanina, od kojih je 22 ubijeno u zločinu u Trusini. Od prijeratnih 1700 vjernika, danas ih je u župi tek 65. Razrušene crkva i župna kuća obnovljene su. Župnik fra Ivica Karatović u proljeće 1994. bio je prvi svećenik koji je došao u župu i Klis. Povijest se ponovila: došao je iz samostana u Kreševu, u pomoć su opet, kao i prije 500 godina, priskočili fratri iz Kreševa. - Nisam imao ni crkvu ni kuću gdje bih živio ili sa svojim narodom molio. Moja subraća i fratri iz samostana Kreševo bili su mi potpora, kao i fratri iz samostana Konjic, gdje smo živjeli kao da se znamo godinama. Fra Bono Krndelj i fra Ivan Bradvica. Teškoća je bilo, ali i radosti, molitve i vjere - govori župnik fra Ivica. Prognani župljani dolaze u svoj kraj nedjeljom na misu, a osobito na patron.
Treba biti hrabar
- Oni hrabri koji su ostali ili su se vratili, naslonjeni su na svoje svećenike. Treba biti hrabar i biti svoj na svome jer gdje god smo pošli, stranci smo i tuđi. Dođu nekad djeca ili unučad obići svoje ili za patron. Imamo kontakte i susrete sa župljanima po svijetu - kaže župnik. U 200-godišnjoj povijesti župa Podhum-Žitače iznjedrila je 26 svećenika, 16 franjevaca i 10 biskupijskih svećenika te 21 časnu sestru. •