I danas stećci pobuđuju interes, bude živo zanimanje iako za arheologe, povjesničare, znanstvenike od ugleda nisu više zagonetka, nešto tajnovito, neobjašnjivo, nejasno, misteriozno. Uvaženi suvremeni povjesničar prof. dr. sc. fra Marko Karamatić, koji se uvijek drži načela: sine ira et studio - tj. nepristrano, objektivno, pravedno, bez mržnje i naklonosti piše: “Danas su stećci zajedničko nasljeđe naroda BiH. Evidentirano ih je 69.356, od toga u BiH 59.593, u Hrvatskoj 4447, u Crnoj Gori 3049 i u Srbiji 2267. Među različitim oblicima utvrđene su 12.884 ploče, 37.955 sanduka, 5606 sljemenjaka, 2550 stupova, 305 križeva te 293 amforna nadgrobnika. Nastali su unutar triju kršćanskih konfesija: Katoličke crkve, Pravoslavne i Crkve bosanske. Stavljeni su na popis svjetske baštine UNESCO-a”.
Problemi, međutim, nastaju kad pojedinci i skupine stećcima manipuliraju, kad ih pokušavaju prisvajati samo za jednu konfesiju ili jedan narod i preko njih politikantski stvaraju pseudoteorije i paradigme, pa čak i genealogiju i identitet. Neupitne istine ne bi smjele rađati i raspirivati razdor, sukobe. Neka na ovom simpoziju govore činjenice jer to je prava i najbolja zaštita i obrana istine. Nužno je poticati razmjenu mišljenja, dijalogiziranje, otvoreno, argumentirano raspravljanje, znanstveno razmatranje, bez mitskih, ideoloških kvaziteorija i natruha. Pojedine ideološke i političke nomenklature žele nametnuti teoriju o bogumilskim korijenima i bogumilstvu bosanskih krstjana. Pozivajući se na više eminentnih autora, priznatih stručnjaka, profesor Marko Karamatić piše: “Od sredine 20. stoljeća većina je znanstvenika odbacila tezu o bogumilstvu stećaka i mit o postojanju bogumila kao povijesnu krivotvorinu. Na tom tragu su istraživači počevši od Koste Hőrmanna i Vladislava Skarića - Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Marko Vego, Sima Ćirković, Nedim Filipović, Marian Wenzel, Nada Miletić, John Fine, Dubravko Lovrenović, Miroslav Palameta, Ema Mazrak, Pejo Ćošković, Emir Filipović, Dženan Dautović”.
Stećci su ukrašeni različitim simbolima: rozetama, ljiljanima, križevima, polumjesecom, prizorima kola, oružja, lova, grbova, sablja, luka i strijele, mača i štita te bogatstvom bordura i ornamentike. Britansko-američka povjesničarka umjetnosti Marian Wenzel došla je do broja 638 stećaka na kojima je križ glavni ili sporedni ukras.
Umjesto besplodnih i besmislenih prepirki glede stećaka, prijeko je potrebno i za sve djelotvorno poticati istraživanje, tragati za otkrivanjem novih lokaliteta nekropola, a postojeće dobro čuvati i proučavati radi stjecanja novih znanja i spoznaja. Iako su stećci pod zaštitom, na više lokaliteta su zanemareni, prepušteni propadanju, skriveni u korovu i šipražju. Bilo da su u obliku ploče, sanduka, sarkofaga, obeliska, križa, velemajstorski su isklesani, maštovito ukrašeni i najčešće impresivni. Jezgrovitim, filozofskim i poetičnim natpisima, jednostavnim mudrim porukama govore o stvaralačko-kreativnom duhu i kulturi onodobnih ljudi. Sve je to pučki izraz pod utjecajem romaničke i gotičke umjetnosti.
Ove se godine obilježava 150 godina od rođenja glasovitog Gilberta Keitha Chestertona (1874. London - 1936.), za kojega će mnogi reći da je najveći pisac 20. stoljeća. A napisao je stotinu knjiga, 4000 novinskih članaka i eseja. Trideset godina pisao je tjednu kolumnu u prestižnom londonskom listu. Želim podsjetiti - bio je i veoma poznat polemičar, ali “dijalogizirajući sa svim predstavnicima agnostičke i ateističke misli svojega doba uspio je pritom gajiti istinska prijateljstva sa svima s kojima je debatirao”. Neka ovaj primjer bude duhovno nadahnuće za trezveno, otvoreno, razborito, argumentum ad rem, kritičko razmatranje tematike predviđene programom rada ovoga simpozija. Neka ovaj znanstveni skup pobudi zanimanje javnosti i odgovornih institucija za stanje spomenika kulture, potakne razvoj svijesti o potrebi čuvanja i o važnosti kulturno-povijesne baštine te razmotri, propita mogućnosti još boljeg istraživanja, poznavanja i afirmiranja kulturnog nasljeđa sebi i drugima.