Pozitivne afirmacije predstavljaju intervenciju pozitivne psihologije koja je nastala sredinom prošloga stoljeća. Iako se od tada pripisuje brojnim religijskim i kulturnim običajima, ova intervencija ima svoju znanstvenu pozadinu i porijeklo u pozitivnoj psihologiji, odnosno psihoterapiji koja je napravila ogromne korake u liječenju brojnih poremećaja i promicanju ljudske dobrobiti.
Pozitivne afirmacije su produkt pozitivne psihologije, grane psihologije koja se bavi istraživanjem faktora koji omogućuju pojedincima, obiteljima i zajednicama da se razvijaju, napreduju, usavršavaju i optimalno funkcioniraju.
Pozitivna psihologija je usmjerena na izvore psihološke dobrobiti pojedinca, na njegova pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne razlike u ljudskim snagama i vrlinama, pozitivne institucije i sve ono što život čini vrijednim življenja.
Danas se pozitivne afirmacije često pripisuju nekim spiritualnim i duhovnim metodama meditacije, a zapravo je riječ o psihoterapijskoj intervenciji koja postoji već godinama. No, zbog sve većeg broja psihičkih smetnji u društvu, pozitivna psihologija se teško probija među ljude jer je još uvijek naglasak na psihopatologiji.
Pozitivne afirmacije su jednostavne izjave koje su osmišljene kako bi stvorile određenu promjenu nabolje kod pojedinca koji ih koristi. Osim što su motivirajuće, afirmacije mogu poslužiti i kao inspiracija ili jednostavni podsjetnik vlastitih vrlina i snaga.
Također mogu poslužiti za usmjeravanje pažnje na određene ciljeve tijekom tjedna, a upravo zato što su toliko jednostavne i samomotivirajuće, djeluju na osobu puno snažnije od kompleksnijih izjava. Naime, naš mozak sve informacije koje primamo želi pojednostaviti te nas upravo zato privlači sve što je jednostavno i logično te lako shvatljivo kao što je jedna obična pozitivna afirmacija.