O dolasku nove veleposlanice SAD-a u BiH, porukama iz Washingtona, pogledima SAD-a na neuspjele razgovore političkih lidera o provedbi presude u slučaju ‘Sejdić - Finci0’, problemu Mostara, neriješenom hrvatskom pitanju u BiH..., razgovarali smo s otpravnikom poslova Veleposlanstva SAD-a u BiH Nicholasom Hillom.
Jeste li razočarani zastojem u aktivnostima na reformi Ustava Federacije BiH koje je iniciralo američko Veleposlanstvo i u kojoj je to fazi sada?
Moram reći da je ovo veoma važan pothvat za nas da se ide s ovim nastojanjem, ali smo jako razočarani da nije došlo do većeg napretka, ali u isto vrijeme nismo ni naročito iznenađeni time. Ustavna reforma je vrlo složeno pitanje, mnogo je tu dijelova o kojima se mora voditi računa, mnogo je ljudi uključeno u to. Iako smo se nadali da će se to riješiti prije izbora, sada nam je jasno da se to neće dogoditi. Razgovarao sam s predsjedateljem federalnog Parlamenta Fehimom Škaljićem prošlog tjedna. Kao što znate on je dao ostavku na to mjesto i mislim da ste primijetili da se svi u Parlamentu pripremaju za izbore i kako je jasno da nećemo vidjeti još mnogo napretka prije izbora. To je jako loše, ali ne znači da je ovaj proces završen. Mi ćemo nastaviti raditi na tome.
Je li zastoj u rješavanju ovog pitanja možda razlog što u BiH još nije došla nova veleposlanica SAD-a. Je li to poruka SAD-a BiH?
Ne. Izbor našeg sljedećeg veleposlanika urađen je prošle godine. Vi znate ime veleposlanice Maureen Elizabeth Cormack, ona ima mnogo iskustva u State Departmentu i mi jedva čekamo da ona dođe u BiH, ali u našem sustavu predsjednik može imenovati nekoga, međutim nakon toga to ime treba potvrditi Senat. Mi trenutačno čekamo datum potvrde. Nakon toga Senat mora glasati za kandidata. Jedna od stvari koje sam naučio u posljednjim tjednima je kako nije dobra ideja predviđati datume kada će doći do toga i kada će se to dogoditi.
Možete li nam malo podrobnije objasniti način izbora veleposlanika?
- Bijela kuća bira kandidata, onda se ime tog kandidata šalje u Senat. Potom se određuje datum kada će se relevantno povjerenstvo suočiti s kandidatom i obaviti razgovor s njim. Da budem iskren, sada ne mogu dati nikakva predviđanja u vezi tog datuma. Mnogo je kandidata za različite zemlje i različita mjesta koji čekaju da im se javi datum kada će doći do očitovanja u Senatu. Kao što znate, na suočavanju s povjerenstvom kandidat odgovara na pitanja povjerenstva u vezi s regijom i zemljom u koju ide, a nakon toga Senat glasa. Tako da je nemoguće da ja iz Sarajeva predvidim kada će to biti. Ali optimističan sam i mislim da ćemo uskoro vidjeti veleposlanicu u zemlji.
Posljednjih mjeseci glavna tema u BiH je provedba odluke “Sejdić - Finci”. Vidljivo je da je provedba u zastoju, kako vi gledate na to?
Provedba ove odluke je vrlo važno pitanje za ovu zemlju. Prioritet u Washingtonu je da BiH postane članica Europske unije, i to sam već prije rekao. Ne radi se samo o tome da BiH postane članica EU, nego da kroz taj proces ulaska u tu zajednicu BiH mora proći kroz vrlo rigorozan proces reformi koje se moraju provesti. Upravo prolazak kroz te reforme je važan za ovu zemlju. I to je ustvari naš pravi prioritet - da BiH prođe kroz te reforme. Što se tiče pitanja konkretno o provedbi ove odluke suda u Starsbourgu, veoma smo razočarani ne napredovanjem na tom putu. Pregovori traju već 3-4 godine i žao nam je što se do danas nije više napredovalo. Nisam sudjelovao u pregovorima tako da nisam u poziciji da bilo kako okarakteriziram te razgovore, odnosno da bilo kako opišem što se događa ili da bilo koga krivim zbog nastale situacije. Ipak, moram reći da bismo voljeli vidjeti veći napredak u rješavanju tog pitanja.
Prilikom pregovora o presudi “Sejdić - Finci” otvara se i hrvatsko pitanje u BiH, međutim pokušava se svaliti krivnja na hrvatske pregovarače zbog inzistiranja na eliminaciji mogućnosti izbornog inženjeringa?
Prije svega što se tiče pitanja ‘Sejdić - Finci’ na neki način rasprava o njemu vodi ovuzemlju u 21. stoljeće, čime se skida naglasak s plemenskih prava i daje prilika svim građanima ove zemlje. SAD je imao jako važnu ulogu u Daytonu, stvarajući Ustav i mislim da je njime postignut izuzetan napredak, jer je zaustavljen jako krvav rat, ali shvaćamo da se ova zemlja kako bi napredovala dalje mora kretati prema 21. stoljeću. Potreban je sustav koji uzima u obzir glasove građana i potrebe glasača. Jedan banalan primjer onog što građani žele je primjerice čišćenje otpada. Dok imate sustav u kojem politički lideri mogu izbjegavati preuzimanje odgovornosti za rješavanje važnih pitanja u zemlji, poput primjerice komunalnih problema koje sam naveo kao jedan običan primjer, a tu su i pitanja poput privlačenja stranih investicija, poboljšanje klime za investicije i otvaranje novih radnih mjesta, najvažniji bi im prioritet upravo trebala biti nova radna mjesta. Više od 40 posto je službena stopa nezaposlenosti u BiH. Nevjerojatno je da rješavanje toga nije središnje pitanje kampanje. Mislim da pitanje ‘Sejdić - Finci’ neki politički lideri koriste kako bi izbjegli preuzimanje odgovornosti za njihov neuspjeh u stvaranju uvjeta za poboljšanje života građana.
Hoće li se Amerika aktivnije uključiti u rješavanje problema u Mostaru jer je očito da OHR sam to ne može riješiti?
- Odgovor na vaše pitanje je da pitanje Mostara, problem Mostara, trebaju riješiti politički lideri u Mostaru. Mi podržavamo proces koji provodi OHR. Ja sam dosta sati razgovarao s Roderickom Mooreom o tome što je potrebno napraviti, bilo je različitih konstruktivnih razgovora s nekima od političkih lidera, nažalost ne političkim liderima dvije najveće stranke. Odgovor na ovo pitanje je da se mi nećemo uključivati u rješavanje ovog pitanja i nitko se neće uključivati osim političkih lidera u Mostaru. OHR može omogućiti diskusije i pokušati da one budu od pomoći, ali odgovornost za otpad na ulici je na političkom liderstvu u Mostaru. Neću pokazivati prstom na jednu ili drugu stranu, ali radi se o vrlo ozbiljnom problemu, a da budem iskren, njega je jako lako riješiti ako postoji politička volja. Ovi politički lideri ne žele preuzeti odgovornost za ono što se događa i očekuju od OHR-a da riješi problem. Mogu nastaviti čekati kao u komadu “U očekivanju Godota”.