Selo Briševo, smješteno na razmeđu Sanskoga Mosta i Ljubije, prije rata nastanjivali su Hrvati, a tijekom agresije na BiH praktički je izbrisano s lica zemlje. Potpuno je porušeno i spaljeno, a samo u jednome danu ubijeno je 68 nedužnih žitelja, piše Večernji list BiH.
Nekad cvjetao život
Danas u Briševu nitko ne živi, a obnovljeno je tek nekoliko domova. O životu koji je nekad cvjetao na ovim prostorima svjedoče tek ruševine domova i posjedi koje je potpuno zarobila bujna vegetacija. Većina nekadašnjih žitelja i njihovih potomaka danas je u Republici Hrvatskoj ili nekoj od zapadnouropskih zemalja. Ipak, rodnu grudu ne zaboravljaju. Okupljeni su u Udrugu Briševo sa sjedištem u Zagrebu koja baštini uspomene na rodnu grudu i okupljaju se nekoliko puta godišnje u rodnom selu. Proteklih su dana posjetili svoje porušene domove te organizirali akciju čišćenja i uređenja lokalnih cesta, groblja i župne crkve. Predsjednik te Udruge Zdravko Marijan kaže kako selo nema stalnih stanovnika i da se tek na proljeće ili ljeto u svoje domove vrati nekolicina starijih mještana koji ne mogu bez rodnoga praga. Jedini objekt koji je u cijelosti obnovljen u poslijeratnom razdoblju u selu je župna crkva te groblje na kojem su pokapane generacije Briševljana. - Nažalost, u cijelom poraću zaobišli su nas svi programi obnove porušenih domova, a nije da nismo predavali aplikacije i zahtjeve. Obraćali smo se i državnim te vlastima jednoga i drugoga entiteta, ali s malo uspjeha - kaže Marijan. Dodaje kako danas do sela vode loše makadamske ceste koje se neredovito održavaju. Prema njegovim riječima, cijeli ovaj kraj, koji se u prošlosti naslanjao na Rudnik željezne rude Ljubija, ekonomski je mrtav pa je i to jedan od razloga zbog čega nije bilo povratka. Žitelj Marinko Atlija kaže kako već dulje od dva desetljeća živi u Bjelovaru, ali da svaki slobodan trenutak iskoristi da dođe do rodnoga kraja. - Prije rata ovo je bilo pitomo selo, ljudi su mahom radili u ljubijskom rudniku, a i tada se išlo trbuhom za kruhom, najviše u Sloveniju i Njemačku. Oni koji su ostajali u selu bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom, nije bilo pedlja plodne zemlje da nije bila obrađena, voćnjaci su bili na sve strane - prisjeća se Atlija. Briševo je danas pusto i sablasno.
Žitelji kažu kako su posebno kivni na nekontroliranu sječu i uništavanje njihovih privatnih šuma. Briševo je, prema popisu iz 1991., imalo oko 500 stanovnika i tad je bilo u sastavu prijedorske općine, a i danas pripada području Grada Prijedora. U srpnju 1992. u napadu srpskih snaga Briševo je pretrpjelo golema razaranja, a samo u jednom danu stradalo je 68 žitelja. Zbog ratnih strahota i stradanja, odlučili su tada kolektivno napustiti svoje domove. Selo je potom, tijekom vremena opljačkano, a domovi porušeni ili zapaljeni. Danas tek ruševine obrasle vegetacijom svjedoče o ljudskom životu ovdje. - Godišnje odmore i slobodne dane koristimo da dođemo, družimo se i obiđemo grobove naših predaka. S nama dolaze naša djeca i unuci kojima prenosimo ljubav prema rodnoj grudi - kaže Marijan.
Da se nikad više ne dogodi
Ovih dana započeli su radove kako bi se obilježila sva mjesta na kojima su toga kobnog 25. srpnja ubijani nedužni mještani. Sva ta mjesta bit će označena spomen-pločama s imenima ubijenih Briševljana. - Ne želimo nikoga provocirati nego samo uputiti poruku da se stradanja bilo kojeg naroda više ne smiju dogoditi zbog budućnosti i generacija koje dolaze - kaže Marijan. O zločinu koji su pripadnici Šeste sanske brigade i Prijedorske brigade Vojske Republike Srpske počinili u tom živopisnom selu prikupljena je obimna dokumentacija, a postoji i knjiga svjedočanstava preživjelih. Tijekom krvavog pira ubijani su i žene i djeca, a mnoga ubojstva počinjena su krajnje surovo. Zločin se spominje u nekoliko sudskih predmeta koji su pred Haaškim sudom vođeni protiv odgovornih dužnosnika RS-a, ali nitko od neposrednih izvršitelja još nije kažnjen.•