Zadnji pregovori o provedbi presude „Sejdić i Finci“ i promjeni Ustava BiH propali su zbog nemogućnosti predstavnika političkih stranaka iz Federcije BiH da se dogovore oko ustavnog definiranja pravila koja će onemogućiti izborni inženjering i nametanje izborne volje jednog naroda drugome.
Majorizacija se nastavlja
Zlatko Lagumdžija (SDP) prije svih, ali i Bakir Izetbegović (SDA) i Fahrudin Radončić (SBB) odbili su mogućnost da se zaštita od izborne majorizacije ugradi u Ustav, a što su Dragan Čović (HDZ BiH) i Martin Raguž (HDZ 1990.) vidjeli kao jedini siguran način da se i dalje ignorira izborna volja Hrvata. Zapravo, riječ je o primjeni principa na koji su pristali svi bh. lideri u Bruxellesu, a to je da jedan narod neće birati drugom člana Predsjedništva BiH. - Da bi zadovoljili ono što smo do sada usuglasili, a osnova je toga da jedan narod drugom ne bira, onda to uistinu zahtijeva puno pravnog i svakog drugog napora kako to definirati. Pored toga ima puno jednostavnijih modela koje prijatelji iz Federacije još uvijek ne žele prihvatiti kao realnost, kazao je Čović.
Predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž ističe da su bh. lideri otišli korak dalje u odnosu na razgovore u Pragu, te da su povećali broj zajedničkih stajališta u vezi s 14 točaka.
-Za nešto više nedostaje hrabrost i stavljanje općeg i državnog interesa ispred stranačkog. Još nismo blizu tome, ali mislim da će taj dan doći, kazao je Raguž.
Još prije početka sastanka bilo je jasno da će se umjesto na postizanje kompromisa energija uglavnom trošiti na svaljivanje krivnje za propast pregovora. Dok Radončić poručuje kako je neprihvatljivo da se „jedinice za prebrojavanje upisuju u Ustav BiH” te da bi izlaz trebalo tražiti u neizravnom izboru članova Predsjedništva, Lagumdžija i Izetbegović otvoreno za propast pregovora optužuju HDZ, odnosno Čovića. Tvrdi da je čelnik HDZ-a BiH imao nerealne zahtjeve koji su „temeljno išli k podjeli Federacije“. Slične ocjene iznio je i Bakir Izetbegović koji je najviše ljut na europske medijatore što nisu bili „striktniji“ kada su u pitanju hrvatski zahtjevi.
Naravno, i jedan i drugi su propustili kazati kako do ovakvih pregovora ne bi ni došlo da se SDP, uz prešutnu suglasnost SDA, proteklih godina nije koristio izbornim inženjeringom kako bi Hrvatima dva puta zaredom nametnuo člana Predsjedništva koga oni nisu birali. “Tko se jednom o mlijeko opeče i u jogurt puše”, pa tako i hrvatski politički predstavnici žele jednom zauvijek otkloniti mogućnost od izigravanja izborne volje najmalobrojnijeg, ali ipak konstitutivnog naroda u BiH.
Prilika za dogovor postoji
Srpski predstavnici, pak, pomalo zajedljivo komentiraju kako su pregovori vraćeni „tri koraka unatrag“. Iz lagodne entitetske i nacionalne pozicije čelnik SDS-a Mladen Bosić zaključuje kako se umjesto presude “Sejdić - Finci”, pokušava osigurati promjena Ustava BiH po drugim osnovama - odnosima među narodima.
Usprkos svemu, prilika za dogovor još uvijek postoji. Naravno, pod uvjetom da se predizborne kalkulacije stave u drugi, a želja za dogovorom i europskom budućnosti BiH u prvi plan.
Sinoć na FT1 jedan visokopozicioniran političar ( sdp ) svu krivnju za neuspjeh dogovora po ustaljenom receptu prebacuje na Dragana Čovića i HDZ, uspoređujući to kao da on doveze auto mehaničaru da mu promjeni ulje. Mehaničar hoće da mijenja volan, karike- ležajeve, ....itd. Na njegov upit da bi on samo zamjenio ulje, mehaničar odgovara ili sve ili ništa. Navedeni političsar zaboravlja jednu bitno stvar. Auto je njegovo privatno vlasništvo i on određuje što će na njemu popravljati, a BiH nije njegovo privatno vlasništvo, nrgo sviju nas i svi će mo odlučivati šta je u kvaru i šta treba popravljati. ( Meni bi poanta njegove usporedbe bila da stručna osoba dobro vidi šta na njegovu autu ne valja i da nema potrebe izmjenuti samo ulje kad ga i poslije toga opet ne može voziti, a on mi djeluje kao da ga je medvjed napravio u bukvi.