Idiopatska plućna fibroza (IPF) rijetka je bolest od koje pluća lagano nestaju prekrivena ožiljcima, a čovjek se guši. Uzrok se ne zna, a smrtonosnija je od većine vrsta zloćudnih bolesti, samo bolesnici s karcinomom pluća i gušterače imaju lošiju stopu preživljavanja od bolesnika s IPF-om.
No, svjesnost o postojanju ove bolesti vrlo je niska, ističu stručnjaci u povodu Svjetskog tjedna IPF-a i hrvatske javnozdravstvene akcije o podizanju svjesnosti o toj bolesti pod nazivom „Slušajte zvukove IPF-a, idiopatske plućne fibroze“.
Ne zna se koliko je bolesnih
– Ovom rijetkom plućnom bolesti počeli smo se baviti prije dvije godine jer do tada nije bilo terapijskih postupaka. Nitko ne zna koliko je oboljelih u Hrvatskoj, očekuje se da bi to moglo biti oko 800 ljudi – kazao je akademik dr. Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za plućne bolesti Jordanovac i predsjednik Hrvatskog torakalnog društva.
Lijekovi usporavaju stvaranje ožiljaka, moguća je i transplantacija pluća. Osjetite li da gubite dah, posjetite pulmologa, savjetuju liječnici. Uz zaduhu, bolest karakterizira i stalni suhi kašalj i pucketanje u plućima nalik zvuku odvajanja čičak-trake. Teže se dijagnosticira i važno je napraviti dobru anamnezu, upozorava pulmologinja dr. Marija Alilović.
IPF napada najčešće muškarce srednje i starije dobi, bivše i aktivne pušače te ljude koji su profesionalno izloženi nekim alergenima, primjerice metalnoj prašini.
– Prve simptome osjetio sam prije šest-sedam godina. Ostajao sam bez daha, mislio kako naprosto nemam kondicije. Potrajalo je, pa sam snimio pluća. Nakon atipične snimke pluća pokazalo se da imam idiopatsku plućnu fibrozu. Nisam znao ništa o toj bolesti, a kad sam proučio, vidio sam da nije nimalo bezazlena. Pijem lijekove i čini se da bolest stagnira – kazao je 72-godišnji Zlatko Gregurek jučer u prostorijama Jedre, udruge oboljelih od raka pluća i drugih bolesti pluća.
Terapija kisikom
Bolesnicima je potrebna kućna terapija kisikom, ističe internistica dr. Ana Hećimović, napominjući da su kandidati za transplantaciju oboljeli mlađi od 65 godina, dobrog općeg stanja koji u anamnezi nemaju težih bolesti.
– Za bolesnike s kroničnim plućnim bolestima važno je da se kreću, da koriste svoju respiratornu muskulaturu. Pri sjedenju koristi se samo gornji dio – poručuje prim. Tajana Jalušić Glunčić, koja vodi plućnu rehabilitaciju bolesnika s kroničnim plućnim bolestima na Jordanovcu.