Teška životna priča 22-godišnjeg mladića iz Mostara Adnana Šemića promijenila je nakaradne zakonske regulative koje su u FBiH vladale po pitanju transplantacije organa i tkiva. Nakon što je u srijedu usvojen na izvanrednoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, istoga dana u večernjim satima “Adnanov zakon”, odnosno prijedlog zakona o izmjenama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja po hitnom postupku, jednoglasno je usvojen i na izvanrednoj sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH. Za ovaj zakon glasovala su 54 izaslanika. Protiv ovog zakona nije bio nitko, a nije bilo ni suzdržanih. Ovo je jedan od rijetkih presedana u zakonodavstvu BiH da se ovako brzo usvoje izmjene i pozitivan je primjer koji pokazuje da se mnogo može uraditi za vrlo kratko vrijeme kada postoji volja.
Postoji donor
Izvanredne sjednice oba doma uslijedile su nakon priče koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Šemiću je dijagnosticirana Wilsonova bolest, zbog koje mu je nužna transplantacija jetre. Stanje mu se naglo pogoršalo prethodnih dana te sve teže hoda. S obzirom na to da nitko iz njegove obitelji nije kompatibilan donor, javio se čovjek iz Srbije Željko Mijailović, koji je krvnom grupom sto posto kompatibilan. Iako je našao donora, nije mu bilo omogućeno uraditi transplantaciju jer nisu u krvnom sredstvu, kako predviđa trenutačni zakon. Međutim, s obzirom na to da mu donor nije u krvnom srodstvu, operacija ne može biti obavljena u Turskoj te je uslijed apela javnosti došlo do inicijative za izmjenu zakona u BiH kako bi mladić mogao biti operiran. Bh. influencer Adi Bebanić nedavno je pokrenuo apel za ovog mladića. Transplantacija je trebala biti izvršena u Turskoj, ali zakoni te zemlje to ne dopuštaju jer donor za transplantaciju nije član njegove obitelji. Bebanić je tada pozvao sve građane da pošalju mail na turskom jeziku nadležnim vlastima. Turska ipak neće napraviti presedan, ali je pritisak donio rezultat te su turski liječnici spremni doći u tuzlansku bolnicu da bi uradili ovu kompliciranu operaciju. Ipak, došlo je do novog problema, a to je da su naši zakoni slični kao u Turskoj te ne dopuštaju transplantaciju organa s jedne na drugu živu osobu ako nije član obitelji. Bebanić je objavio novi apel u kojem tražio da se izvrši pritisak na Vladu FBiH kako bi se napravio presedan. Bebanić je najzaslužniji za pritisak javnosti prema vlastima u FBiH kako bi se Adnanov život spasio. Ovo je i dokaz kolika je moć društvenih mreža i kako se u kratkom roku može “regrutirati” veliki broj ljudi kako bi učinili dobro djelo. Zbog toga je zastupnik u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta Haris Šabanović pokrenuo inicijativu za izmjenu zakona. Šabanović je, uz informaciju da je pokrenuta inicijativa za izmjenu zakona, kazao da Adnan Šemić nema vremena za “birokratska naglabanja i izvlakuše političara.” - Život ovog mladića za mene je iznad bilo kojeg zakona, a tog života je ostalo nekoliko dana. Nažalost, ova vijest je prošla usput, nije bilo desetaka kamera i neprestane pozornosti javnosti. Nije, jer Adnan nije “nečije” dijete pa za njega nema tko ni zagalamiti. Ja vas sada sve molim da budete glas ovog mladića. Mladića koji ne boluje od nečeg neizlječivog, nego od nečeg što ima svoj lijek u transplantaciji dijela jetre. Sav grijeh je u tome što je donor jedan dobar čovjek koji Adnanu želi pomoći i sasvim slučajno je kompatibilan donor. Ja ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji će reći da to nije etično, a etično je pustiti nekog da umre na pravdi Boga jer je negdje neki aparatčik zakon tako propisao. Molim vas, uime ovog mladića i njegove obitelji, pozovite premijera Vlade FBiH, ministra zdravstva, sve ostale ministre, predsjedatelje oba doma Parlamenta, zastupnike... Ako ovu odluku Vlada ne donese u iduća 24 sata, kasno je. Nemojte da bude sutra nismo znali - kazao je nakon pokretanja inicijative Šabanović. Dodao je kako mladić Adnan “nema oca da za njega ‘skače’ i da se bori za njega” i da je to sada obveza svih nas.
U teškom stanju
Usvajanjem zakona u Parlamentarnoj skupštini FBiH operacija bi mogla biti urađena ovih dana jer će zakon danas stupiti na snagu. Preostalo je da se izvrše konzultacije s liječničkim timovima iz Turske ili Hrvatske. Iz jedne od ovih država doći će stručnjaci u BiH i obaviti zahtjevnu operaciju. Gačanicu i cijelu obitelj brine hoće li njihov Adnan, čiji je donor Željko Mijailović iz Loznice, dočekati dopune famoznog zakona. - U pitanju su sati. Adnanovo zdravstveno stanje se posljednja dva, tri dana pogoršalo. Liječnici u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru, gdje leži već 25 dana, daju sve od sebe, ali stanje je teško - kazao je za Avaz prije usvajanja zakona Adnanov ujak Adem Gačanica, koji je, kako i sam priznaje, iscrpljen od svega. Iako nitko od Adnanovih bližih srodnika nije mogao biti donor, nada obitelji se ukazala kada im se preko društvenih mreža, kako nam je ispričao Gačanica, javio Mijailović. Zajedno su išli u Tursku u dva navrata. Prvi put u prosincu, kada su donoru ustanovili da ima višak kilograma i masnu jetru. - Taj čovjek je nama toliko želio pomoći da je za dva mjeseca smršavio 10 kilograma i uspio je skinuti masnoću. Drugi put u ožujku su nas odbili na Etičkoj komisiji, a potom smo preko odvjetnika ulagali žalbe, međutim, i od njihova sudstva smo dobili odbijenicu, jer, zapravo, ni njihovi zakoni ne dopuštaju presađivanje jetre od osoba koje nisu u srodstvu. Doslovno se sve bilo podudarilo, samo nas je korak dijelio do toga, ali, eto, nije se dalo. U međuvremenu nam se javila skupina liječnika, uspjeli smo i to nekako, koji su spremni doći u našu zemlju i uraditi transplantaciju, ali smo opet došli do zida - ispričao je Gačanica. Wilsonovu bolest ima i Adnanov brat, ali, kako kaže Gačanica, on, nasreću, nije u tom stadiju. Wilsonova bolest ili hepatolentikularna degeneracija je rijetki nasljedni poremećaj koji se očituje u pretjeranom nakupljanju bakra u organizmu. Ovaj metal najviše se taloži u jetri i mozgu, što dovodi do ozbiljnog oštećenja ovih organa. Manifestira se simptomima poput bolesti jetre, promjena u živčanom sustavu, osteoporoze, anemije i kardiomiopatije. Ovi simptomi se obično javljaju u kasnoj adolescenciji ili čak kasnije u životu, oko 40. godine. •