Švicarska je nedavno proglašena najboljom zemljom na svijetu, a tome u prilog ide i iskustvo jedne Amerikanke koja se tamo doselila s obitelji. Treću godinu zaredom Švicarska je na vrhu liste najboljih zemalja svijeta koju objavljuju SAD. Amy Aves Challenger je zato za Business Insider podijelila svoje iskustvo preseljenja u Švicarsku, gdje joj se okrenuo cijeli život.
„Moja je obitelj 2016. bila željna promjena. Bilo nam je teško pronaći inkluzivnu školu za mog 9-godišnjeg neurodivergentnog sina, koji je bio u depresiji zbog godina maltretiranja i isključivanja, prenosi Nova.rs
Na televiziji su se političari nastavili boriti protiv bilo kakvih mjera zaštite od oružja četiri godine nakon masovne pucnjave u osnovnoj školi Sandy Hook, nedaleko od moje kuće. Neposredno prije predsjedničkih izbora poslodavac mog supruga ponudio mu je mogućnost da se preseli u Švicarsku. Isprva se taj potez činio previše divljim da bi ga se moglo razmotriti. Ali kako su političke napetosti u SAD-u nastavile rasti, osjećali smo se još depresivnije i izoliranije. Obitelji i prijatelji svađali su se oko toga kako treba voditi državu, a mi još uvijek nismo našli školu za našeg sina. Do kraja godine moj suprug je prihvatio ponudu i službeno smo odlučili preseliti u inozemstvo“, kaže Amy.
Cijeli svijet na istom području
Brzo su dobili boravišnu dozvolu za život u Švicarskoj i zdravstveno osiguranje zbog suprugova posla, a pronašli su i međunarodnu školu koja je bila voljna raditi s njihovim sinom. A kada su stigli u brdoviti švicarski okrug u blizini Züriškog jezera, međunarodna zajednica ih je srdačno dočekala.
“Svugdje oko mene bile su obitelji iz Afrike, Azije, Europe, Bliskog istoka i Južne Amerike koje su također bile novi useljenici”, napomenula je, a takvo okruženje joj je olakšalo prilagodbu na novu sredinu. “Kada sam se gubio na parkiralištima, tunelima i uličicama i krivo tumačio kulturološke znakove, očekivao sam da će me zbog toga kritizirati, ali nisu.” Naša zajednica dala je korisne savjete. U danima kada sam bila beznadna i gotovo odustala od učenja njemačkog, nisam mogla otključati kolica s namirnicama ili dešifrirati naljepnice na kutijama žitarica, netko je bio tu da mi pomogne. Iako su nam se porijeklo i vjere razlikovali, bili smo ujedinjeni u zajedničkom strahopoštovanju prema našoj novoj, lijepoj zemlji.”
Svi hodaju i sigurno je
U predgrađu Connecticuta gdje je Amy živjela sa svojom obitelji nije bilo nogostupa, biciklističkih staza ili mogućnosti javnog prijevoza, pa su posvuda išli automobilom. Sloboda kretanja bez automobila u Švicarskoj stoga je pozitivna promjena koju prvi ističe.
“Olakšava nam dane i pomaže nam da ostanemo povezani s prekrasnom prirodom oko nas.” Ovdje većina ljudi hoda dugim asfaltiranim stazama okruženim drvećem i grmljem na putu od kuće, škole ili trgovine. Ako trebaju odmoriti, tu su crvene klupe uz polja puna veselih krava. Možemo plivati, šetati pse, trčati i planinariti gotovo bilo gdje. A ako putujemo malo dalje, lokalni javni prijevoz je čist, siguran i praktičan. Autobusne i željezničke stanice su na svakom uglu.”
Sljedeće što hvali je “odgovornost za druge.”
“To znači da je čak prilično sigurno za moju djecu da se sama kreću.” Neovisnost se visoko cijeni. “Često vidim malu djecu – obično nose jarko narančaste prsluke kako bi drugi znali da putuju sami – kako hodaju pločnicima ili uskaču u javni prijevoz kako bi došli do škole”, ističe Amy.
U SAD se vratila – da bi se sjetila zašto je otišla
Kaže da će SAD uvijek imati posebno mjesto u njezinom srcu, ali za sada to nije mjesto za koje želi da bude njezina obitelj. Kad se ove godine, gotovo osam godina nakon što se preselila u Švicarsku, s kćeri vratila na Manhattan, osjećala se čudno.
“Zabavljala sam se pokazujući joj našu domovinu, loptajući se u Central Parku, posjećujući prijatelje pisce, posjećujući umjetničke studije, slušajući jazz uživo i osjećajući nostalgiju za verzijom Amerike koja mi je dugo bila izvan dosega. Ali onda sam naišao na barikade ispred Trump Towera na Petoj aveniji – ljudi na ulici viču jedni na druge zbog suprotstavljenih političkih stavova. “Nažalost, ta je scena bila jedini podsjetnik koji mi je trebao zašto sam uopće otišla”, priznaje Amy.