U Federaciji BiH mogla bi zaživjeti praksa “pretpostavljenog pristanka” pri transplataciji organa. To bi povećalo broj transplantacija i umanjilo liste čekanja. Ukoliko zakon prođe parlamentarnu proceduru to bi značilo da smo svi donori. Osim onih koji se ranije izjasne da ne žele darivati organe, prenosi N1.
Adnanu Fazlagiću je bilo porebno novo srce. Da je transplantacija neophodna priopčili su mu 2012. godine. U Bosni i Hercegovini to nije bilo moguće. Njegova šansa bila je Ljubljana. Čekao je dvije duge i teške godine. I dočekao. Novo srce, šansu i zdravlje slavi već 14 mjeseci.
"Iscrpljene su sve mogućnosti liječenja u BiH. Ono što mi je bilo ostalo jeste da živim dan za danom koliko traje. Kada se stvorila ova mogućnost krenuo sam u to. To je bila jedina mogućnost. Za pacijente koji su transplantirani ili čekaju to je faza u životu kada čovjek više nema drugu mogućnost – da živi dan za danom koliko traje ili da se jednostavno prepusti i umre", otkriva Fazlagić.
Sve je koštalo oko 92 ipo tisuće eura. Ovaj čovjek nije odustao.
"Došao sam do tog cilja, transplantiran sam i mislim da je transplantacija za mnoge ljude jedino ispravno rješenje. U suštini kad čovjek gleda nije to toliki novac koliko košta samo održavanje čovjeka u životu da mu se produži koji mjesec ili godina života".
Godina hemodijalize košta koliko i transplantacija bubrega. Bolesnici znaju biti godinama na dijalizi, a da novi bubreg nikada ne dočekaju. Tomislav Žuljević je našao svog donora, no zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini rekla je – Ne može! Žuljević je bio prinuđen da se privremeno preseli u Hrvatsku kako bi obavio transplantaciju.
"Prošao sam dijalizu. To je mukotrpno liječenje. Vi ne smijete piti vodu. Vi ste svaka dva dana na dijalizi, četiri sata priključeni na aparat. Kada se transplantirate vi ste drušveno korisni, vi pomažete, normalno se vratite poslu, niste više na teretu. Kome to nije u interesu u našoj zemlji? Hoćete li otvoreno da vam kažem. Farmaceutskim lobijima koji se bogate preko bolesnika na dijalizi. Ogromne sume se izdvajaju na dijalizu. I samo da vam kažem, jedna transplantacija košta koliko jedna godina dijalize", ističe Tomislav Žuljević iz Udruženja dijaliziranih i transplatiranih bolesnika FBiH.
Na inicijativu Udruženja kojim predsjedava Žuljević Vlada Federacije BiH usvojila je izmjene zakona po principu tzv. “pretpostavljenog pristanka” pri transplantacji organa. Ukoliko zakon bude usvojen u federalnom Parlamentu – donori postaju svi oni koji nisu potpisali izjavu o nedarivanju. Ljekari podržavaju ovu praksu većine evropskih zemalja.
"2006. godine bilo je negdje oko 1.300 pacijenata na dijalizi, sada je taj broj za 100 posto veći, ima ih oko 3.000. Od toga 700 pacijenata je za transplantaciju bubrega od osoba kod kojih je utvrđena moždana smrt, znači nemaju neku svoju rodbinu koja bi im dala bubreg i nadamo se da bi to ubrzalo proces doniranja organa", navodi Halima Resić iz Udruženja nefrologa u BiH.
Mogućnost da će nekome biti potreban organ dvadeset puta je veća od one da će biti donor.