Ova se slika nalazi iznad oltara u crkvici u Šurmancima koja je upravo zbog toga posvećena Milosrdnom Isusu.
Čudo iscjeljenja Uga Feste posredstvom slike koja se štuje u crkvi u Šurmancima samo nekoliko kilometara udaljenoj od Međugorja bilo je jedan od dokaza pri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske i priznanju pobožnosti prema Milosrdnom Isusu, te proglašenju blagdana Milosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ova se slika(ikona) nalazi iznad oltara koja je upravo zbog toga posvećena Milosrdnom Isusu, piše medjugorje-info.com.
1990. godine ta ikona nalazila se u svetištu Božanskog milosrđa u Trentu gdje je i došlo do čudesnog ozdravljenja Uga Feste. Ugo Festa rođen je 1951. i, kao mladić, obolio je od multiple skleroze. Toj bolesti dodalo se još strašnih križeva: kada je imao negdje oko trideset godina obolio je od mišićne distrofije i epilepsije, zatim je uslijedila velika deformacija kralježnice i svakodnevne konvulzijske krize. Bio je prikovan za kolica.
Njegova situacija bila je toliko beznadna da su mu čak i liječnici priznali da ne mogu ništa učiniti. Od tada, zbog njegove strašne sudbine, uslijedila je pobuna protiv Boga.
No, Ugo je predosjetio da mu ne preostaje ništa drugo nego moliti, zazivati Boga. Stoga 28. travnja 1990. odlazi na hodočašće u Rim: ondje ga upoznaju s Majkom Terezom koja je tih dana boravila u Rimu. Ona ga tješi, miluje. Predlažu mu da se ode pomoliti u svetište Božanskog milosrđa, u Trento, no on odbija. Jedna mu časna sestra iz grupe, međutim, ostavlja pet kopija slike Božanskog milosrđa te jednu medaljicu s istom ikonom.
Pa tako, narednog dana, 29. travnja, Ugo dolazi na audijenciju kod Svetog Oca, u dvoranu Nervi, s medaljicom oko vrata i sa slikom među rukama kako bi je Papa blagoslovio, no čini to s pomalo nelagode jer nikada nije bio neki svetac.
Na stepenicama Sv. Petra papa Ivan Pavao II. prolazi upravo pored njega. Papa ga je pogledao, zaustavio se, blagoslovio tu sliku i upitao tog čudnog čovjeka koji pati: „Kako ste?“. Ugo je tog trena izbacio iz sebe sav očaj, rekao je da se osjeća potpuno neutješnim te da je u dubokoj krizi. U tom njegovom plaču bio je sadržan sav njegov život pun boli i njegova pobuna.
Papa ga je saslušao, nježno mu se nasmijao, a potom mu rekao: „Ma, kako možeš biti u krizi, ako među rukama držiš Milosrdnog Isusa. Predaj cijelog sebe Njemu i moli se mojoj sestri Faustini da se zauzme za tebe“.
Nešto se u njemu promijenilo. Odluči stoga zaista otići do svetišta Božanskog milosrđa, u Trento. Pred tom slikom Isusa Krista, u prirodnoj veličini, moli se tri dana. Četvrtog dana dogodilo se nešto neobjašnjivo i neočekivano. Ugo je najednom primijetio da je slika oživjela te da mu Isus uistinu pruža ruke; osjećao je da mu cijelo tijelo biva preplavljeno velikom toplinom. Našao se na nogama ruku pruženih prema Gospodinu i snažno ga zazivao. Vidio je Isusa kako mu prilazi, u bijeloj halji koja se vijorila, kao na povjetarcu.
Izvor teksta i fotografija: divinemercy.org/adim.it /antoniosocci.com/medjugorje.hr/medjugorje-info.com.