Donja Tramošnica nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Bosanske Posavine, 20-ak kilometara južno od Save i 12 km istočno od Modriče. Brojni arheološki nalazi potvrđuju da je to posavsko područje bilo naseljeno od davnina. Povijesna golgota bilježi tragična ratna stradanja od 1992. - 1995. godine (svi Hrvati prognani, razorena većina katoličkih i crkvenih objekata, župna crkva tijekom 1992. oštećena, u drugoj polovini 1995. minirana i srušena).
Danas je Tramošnica tipična povratnička sredina u Posavini koja dijeli sudbinu ostalih povratničkih mjesta, gdje populaciju čine u pravilu osobe treće životne dobi. Podatak da se dvadeset godina nakon posljednjeg rata vratilo tek oko 10 posto bivših žitelja, dovoljno govori o razmjeru problema.
Povratnici
Po svom dolasku na župu 2009. godine, župnik fra Jozo Puškarić o Božiću je blagoslovio oko 250 vjernika koji su stalno živjeli ovdje u 125 kuća.
Od prijeratnih 2360, danas u naseljima Donja Tramošnica, Čardak, Grab, Njivak, dio Okruglića i Orlovo Polje, koja čine župu, živi oko 185 stalno naseljenih župljana, a broj kuća u kojima žive pao je na 90. Od tog broja najveći su broj obitelji s dva člana (45) ili, pak, samci (42).
- Vratio se u cijelosti vrlo mali broj ljudi, i to ne samo u ovu župu, već smatram i u sve krajeve odakle su ljudi bili protjerani, tvrdi župnik Župe Donja Tramošnica - sv. Ivana Krstitelja fra Jozo Puškarić. Župnik, također, ističe potrebu patronaže i obilaska starih i nemoćnih, kako bi se osigurali uvjeti za humano starenje. Fra Jozo, kao potvrđeni humanist, pokrenuo je takvu inicijativu u općini Pelagićevo (Republika Srpska) kojoj župa i pripada, ali sve teče sporo, pa se pribojava da će sve, ipak, ostati samo na ideji.
Umirovljenici
Na području župe slabo itko privređuje, a da može živjeti od toga. Jedan od prvih povratnika u Donju Tramošnicu, Đuro Ivić kao tramošnički farmer, među prvima je po povratku dobio kravu, a danas othranjuje treću.
Kaže da više mlijeka prospe, nego što proda, ali budući da se razumije u mnoge poslove, opstaje na rodnoj grudi. Nije veliki optimist kad je riječ o masovnijem povratku.
Nakon 10 godina izbjeglištva u Gradištu, vratili su se i Luja i Luka Jurkić.
Premda su im djeca, njih šestero, u Gradištu kupili kuću, vratili su se jer nostalgija za rodnim krajem uvijek sve nadjača. Kuću su obnovili vlastitim sredstvima i donacijama iz humanitarnih organizacija i kažu da se nisu pokajali.
- Ova župana crkva i ljudi najviše žive od onih koji su vani. Vratili su se oni koji su dobili mirovinu u inozemstvu.
Očekujem da će takvih biti još više, što će biti jedan način produženja župe. Na tome temeljim svoju nadu i uvijek sam poticao neka obnove ruševine, jer to može značiti da će sutra netko doći, možda netko od njihove djece, zaključuje župnik fra Jozo Puškarić. •