Prema najnovijim podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, prosječna plaća isplaćena prošlog mjeseca na području Federacije pokriva tek 40 posto sindikalne potrošačke košarice. Slična je situacija i u Republici Srpskoj, gdje prosječna plaća za srpanj pokriva oko 55 posto osnovnih troškova. U oba entiteta, radnici najveći dio plaće troše na osnovne potrebe, prije svega prehranu.
Stanje na glavnoj gradskoj tržnici u Tuzli oslikava tešku ekonomsku situaciju. Skromna ponuda i još slabija posjećenost rezultat su teške godine za poljoprivrednike, obilježene dugotrajnom sušom. Građani, suočeni s malim plaćama i mirovinama, sve teže preživljavaju, javlja BHRT.
„Nikome nije lako, osobito sada u ovom razdoblju kada se ljudi spremaju za školu i zimu. O zimnici rijetko tko sanja,“ kaže Mirsada Imamović, trgovkinja na tuzlanskoj Velikoj tržnici. „Prva ja neću praviti zimnicu jer je skupo. Nešto malo, ali vrlo malo, možda napravim, no to je stvarno rijetkost.“, pojasnila je.
Prosječna plaća u Federaciji BiH iznosi 1.351 KM, dok sindikalna potrošačka košarica iznosi 3.380 KM. Prema tim podacima, plaća pokriva samo 40% troškova, a minimalna plaća ne pokriva ni 20%. U Republici Srpskoj potrošačka košarica iznosi 2.600 KM, a prosječna plaća 1.416 KM, što pokriva oko 55% troškova.
Ekonomist Damir Bećirović sa IPI akademije u Tuzli upozorava na neusklađenost metodologije izračuna potrošačke košarice u entitetima, navodeći da ona nema međunarodnu verifikaciju. Ipak, ističe da su uvjeti za preživljavanje bh. obitelji s prosječnom plaćom i dalje izuzetno teški.
„Mladi u ovoj državi mogu priuštiti osnovni život – nemamo gladnih ili beskućnika u tolikoj mjeri – ali ulaganje u stanovanje, odmor ili bilo što drugo gotovo da nije moguće,“ objašnjava Bećirović. „Stoga mladi ljudi odlaze u inozemstvo, tražeći bolje prilike.“
Ovaj dugotrajan ekonomski pritisak ne ostavlja posljedice samo na gospodarstvo, već i na socijalne aspekte društva. Sociologinja Smiljana Vovna iz Tuzle ističe kako borba za preživljavanje ozbiljno narušava društvenu koheziju.
„Teško ekonomsko stanje utječe na psihu ljudi i njihovu socijalizaciju,“ kaže Vovna. „Jedan običan građanin, primjerice umirovljenik, postavlja pitanje može li si priuštiti porciju ćevapa kad izađe na ručak. A to su osnovne potrebe – druženje, interakcija s drugim ljudima.“
Dok političke elite žive u svom odvojenom svijetu, socijalno raslojavanje u društvu sve je izraženije, a mladi sve manje vide perspektivu u Bosni i Hercegovini, često birajući odlazak kao jedini izlaz iz teške ekonomske situacije.