Jedno od mjesta u kojima je hrvatski, pa i srpski narod, u središnjoj Bosni lipnja ratne ’93. ispisao jedne od najcrnjih stranica u novijoj povijest je i selo Gojakovac nadomak Lepenice. U krvavom pohodu na selo nakon agresije na dijelove općine Kreševo na meti Armije R BiH našlo se selo Gojakovac u općini Kiseljak.
Snage Armije R BiH u selo upadaju rano ujutro 17. lipnja te na kućnom pragu ubijaju šestoro hrvatskih i troje srpskih civila. Najmlađa žrtva bio je Spomenko Lučić koji je imao tek 14 godina.
„Tog su dana ubijeni moj brat Pero Marković koji je imao 60 godina i njegova supruga Danica. Pero je nosio Spomenka pokušavajući ga spasiti kad je ubijen. Drugi brat mi je istog dana odveden u logor u Tarčinu gdje je mjesecima maltretiran i proživio je strahote. Iza ubijenog brata i nevjeste ostalo je četvero djece. U trenu su ostali bez oba roditelja. Za mene je svaka godišnjica teška, a sjećanje bolno, pogotovu jer nema pravde za naše žrtve“, podijelila je s nama bolni dio sjećanja na krvavi 17. lipnja 1993. Milica Mrnjavac koja se tog kobnog dana zatekla u obližnjem naselju Drum.
Sjećanja na 17. lipnja ’93. svježa su i za Dragana Markovića koji je tog dana izgubio brata Ivana.
„Sve se odigralo iznenada, rano ujutro, još sam spavao kad su se čuli pucnjevi, kuće su u trenu zapaljene, ljudi ubijani na kućnom pragu. Nikad za njih nitko nije odgovarao i to nas posebno boli“, ispričao nam je Dragan Marković. Pored šestero Hrvata: Spomenka Lučića, Pere i Danice Marković, Ivana i Ljube Markovića te Janje Nikolić u Gojakovcu su istoga dana ubijena i tri civila srpske nacionalnosti: Staniša i Milenko Tešić te Lenka Tešić, koja je s 69 godina najstarija žrtva krvavog pohoda Armije R BiH na ovaj dio općine Kiseljak.
Cilj je osvajača kaže povjesničar Ivo Miro Jović bio osigurat zaštitni pojas oko Kiseljaka i Kreševa radi lakšeg prodora prema najprije sjevernoj Hercegovini te dalje prema jugu.
„Muslimanske snage iz opkoljenog Sarajeva, prema nekim procjenama oko 20 tisuća vojnika, izlazilo je iz okruženja radi osvajačkih pohoda i na prostore Lepeničke doline u kojoj su Hrvati bili u okruženju muslimanskih oružanih snaga 13 mjeseci. Zahvaljujući našim braniteljima nisu uspjeli u namjeri ovladati ovim područjem“, kazao je Jović.
Uz ubojstva civila na kućnom pragu dio sustavnog plana progona hrvatskog i srpskog stanovništva iz Pirina, Gojakovca i okolnih sela u kiseljačkoj i kreševskoj općini koja im gravitiraju, bili su i logori. Jedan od najzloglasnijih bio je logor Silos u Tarčinu.
I dok preživjeli i obitelji ubijenih traže pravdu, i ove godine, na godišnjicu zločina nad hrvatskim i srpskim civilima u Gojakovcu, njihovoj kao i žrtvi poginulih branitelja odana je počast polaganjem vijenaca pred Spomen obilježjem u Lepenici te misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi u Lepenici predvodio mjesni župnik fra Ivica Tomas.
Pored obitelji, žrtvama su se poklonili i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, Oružanih snaga BiH kao i hrvatski politički predstavnici na čelu s Lidijom Bradara, predsjednicom Federacije BiH i Mladenom Mišurićem Ramljakom, načelnikom Kiseljaka.