U nedjelju 21. lipnja proslavljen je patron Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale Presvetog Srca Isusovog. Tom prigodom svečano misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić.
U koncelebraciji su bili: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić koji je propovijedao, banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić te još 10-ak svećenika, piše Nedjelja.ba.
Na početku misnog slavlja riječi pozdrava uputio je vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić. Najprije je pozdravio biskupe, misnike, a potom sve druge nazočne vjernike te je podsjetio kako je Papa zaželio da svetkovina Presvetog Srca Isusova bude dan posvećenja svećenika.
Mons. Vukšić je na početku prigodne homilije kazao je kako je razlog i objekt klanjanja, koje vjernici iskazuju Presvetom Srcu Isusovu, kao i razlog postojanja te svetkovine uopće, prvenstveno ljubav koju Krist ima prema vjernicima.
Protumačio je kako po nauku Katoličke Crkve postoje dva razloga zbog kojih Crkva pridaje poklonstvo Srcu božanskog Otkupitelja.
„'Jedan je onaj koji se odnosi i na druge presvete udove tijela Isusa Krista, a oslanja se na načelo, po kojem znamo da je njegovo Srce, kao najplemenitiji dio ljudske naravi, (…) sjedinjeno s božanskom osobom Riječi. Zbog toga mu treba iskazivati ono poklonstveno štovanje, kojim Crkva štuje osobu samoga Božjeg Sina. Drugi, koji se na poseban način odnosi na božansko Spasiteljevo Srce, te isto tako na poseban način zahtijeva da mu se pridaje božansko štovanje, proizlazi iz toga što je njegovo Srce, više nego li svi drugi udovi njegova tijela, naravni znak, ili simbol njegove beskrajne ljubavi prema ljudskom rodu'“, citirao je propovjednik.
U nastavku je govorio kako vjernici u Isusovu Srcu časte simbol one ljubavi koja, izlivena u njegovu dušu po Duhu Svetom i nastanjena u njegovu Presvetom Srcu, obogaćuje Kristovu ljudsku volju i vodi njegovo ljudsko djelovanje.
„Na razini simboličkoga pozitivnog govora, srce se smatra znakom najplemenitije i najduhovnije stvarnosti po kojoj je čovjek prepoznatljiv. Srce je središte osjećanja i težnja, žarište radosti i žalosti. U njemu se ukrštaju odjeci izvana i unutrašnje strepnje. Iz njega polazi snaga koja pokreće i traži susret s drugima. U njemu je početak svakoga herojstva i inicijative. Srce je riječ koja je drugo ime za ljubav“, naglasio je nadbiskup koadjutor.
Propovjednik u homiliji navodi da biblijski tekstovi Novoga zavjeta čak 152 puta spominju srce, naravno s različitim naglascima i porukama, ali i podsjeća kako je svakako najpoznatija Isusova izreka: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ (Mt 5,8).
„Čisto srce je molitva i želja Isusovih učenika, a gledati Boga njihova je nada za vječnost i razlog radosti već na ovomu svijetu. Pri tomu su svjesni odgovornosti i poslanja da je Narod Božji Novoga Saveza zajednica krštenika, koji vjeruju u tu Radosnu vijest i navješćuju je. A pri vršenju te časne zadaće, vjerovanja i navješćivanja, mogla bi nam biti od koristi misao koju je, kažu, Majka Terezija negdje rekla: 'Radosno srce nastaje, naravno, samo od onoga srca koje izgara od ljubavi.' A jednako tako i savjet kojega je, možda i s ove propovjedaonice, poručivao sluga Božji Josip Stadler: 'Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce majčinsko, a prema sebi srce sudačko!'“, zaključio je mons. Tomo propovijed.
Misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom vlč. Marka Stanušića.