Lopovi, lopovi”... “Ostavke, ostavke” i dalje odjekuju prosvjednički zahtjevi po ulicama i trgovima bh. gradova. S prvom zapaljenom zgradom županijske Vlade u Tuzli bh. “bure baruta” je upaljeno. Pljušte kolektivne ostavke, dužnosnika, što će se idućih dana sa županijske prenijeti na entitetsku i državnu razinu. Razapeti između brige kako sačuvati stečenu poziciju i kako obraniti svoj politički dignitet, a pri tome ne zamjeriti revoltiranom građanstvu, vlast i je potpuno dezorijentirana. U takvom političko-sigurnosnom vakuumu krenuli su verbalni obračuni između onih koji prosvjede nekritički podupiru i onih koje prosvjednike oštro kritiziraju. Padaju teške riječi, optužbe među dužnosnicima koji manipuliraju medijskim prostorom za svoje unilateralne političke interese. Već sedmi dan otkako je nezadovoljstvo otpuštenih radnika u Tuzli eruptiralo u sveopću pobunu protiv vlasti, političari u FBiH nisu jasno artikulirali što napraviti i kakve poteze povući.
Početni intenzitet emocija prosvjednika je splasnuo, jer su i sami uvidjeli da su parolom traženje građanskih i socijalnih prava njihovi zahtjevi iskorišteni za paljenje i rušilačke pohode huligana. Vođe prosvjeda pozivaju narod na mir i sabranost, jer u BiH zemlji s tri etnička podijeljena bloka i gomilom neriješenih pitanja, socijalna revolucija može prijeći u etnički sukob. Ono što ne uspijeva političarima, uspijeva građanstvu, smiruju emocije, traže bolju, pošteniju, učinkovitiju vlast. S obzirom na tvrdoglavost i komplicirano političko uređenje u kojem svaki dužnosnik i stranke pokušavaju “poentirati”, prosvjedi će trajati još danima. Dio krivnje za produženje agonije, snose i oni koji se bune. Većina ih još, izuzev “ostavki”, nije definirala svoje ciljeve. Politički naivno potenciraju promjenu Daytonskog sporazuma, i to u vrijeme kad su etničke razlike još više produbljene. Književnik i publicist Ivan Lovrenović također tvrdi “da jedino što se do sada dogodilo kao neki razvoj stvari jest proglas prosvjednika u Tuzli u kojem oni precizno navode što traže: Vladu u tehničkom mandatu i konkretne socijalno-ekonomske i antikorupcijske korake”. Lovrenović ističe da za sada ne vidi nikakvu političku artikulaciju prosvjeda i smatra da ovo teško može izići na nešto dobro. Prosvjedni bijes iz letargije je bar trznuo u prvom redu EU, pa tek onda SAD i njegove satelite poput Turske. Traže se alternativna rješenja koja ipak neće biti brza.
Za prvu ruku treba stvoriti privid da im je do političkog invalida koji se zove daytonska BiH barem malo stalo. “To što je međunarodna zajednica napravila od BiH”, smatra prof. dr. Nerzuk Ćurak, “najveća je nepravda u modernoj povijesti država. Već 18 godina od okončanja nasilja u BiH se ne može proizvesti samoodrživa politička zajednica i trebao je samo neki okidač da dođe do ovakvih nemira”. Idući tjedan u BiH dolazi visoka predstavnica Europske unije Catherine Ashton i povjerenik za proširenje Štefan Fuele. Nikome nije jasno, je li sa sobom nose neko barem prividno riješenje ili BiH tone u potpunu neizvjesnost.