Bile su 30-e godine prošlog stoljeća. Mirisalo je u svijetu na još jedan rat, a malo tko je vjerovao da se bliži još opasniji i krvaviji nego što je bio onaj Prvi - od 1914. do 1918. Te godine u Hercegovini su bile iznimno teške. Prohrvatska Hercegovina nikad nije odgovarala zagovornicima lažnog zajedništva slavenskih zemalja te su mnogi morali trbuhom za kruhom ići i raditi u svijet. Ante Dumančić, glavni lik ove priče koju vam donosi Večernji list, otišao je raditi u Belgiju. S njim je otišlo još nekoliko njegovih zemljaka. I dok je on ostao raditi različite fizičke poslove, ostali su se vratili na ova područja. Rat se nazirao, trebalo je sačuvati živu glavu, a Ante je nakon Belgije otišao na rad u Francusku te je 1937. i oženio Francuskinju. Francuska je država koju brzo zavolite, a kad zasvira Marseljeza, spremni ste dati i život za nju. Takav je bio i Ante koji se pridružio i obrani Francuske u Drugom svjetskom ratu. Vinko Dumančić, s kojim smo razgovarali, kaže nam da je kod Ante u Francusku išao i njegov otac koji je znao dosta o njemu. Između ostalog, Ante mu je pričao o izgradnji bunkera za državu kako bi se obranila u ratnom vremenu.
Stvorio veliko imanje
Nakon rata Ante se nastavio baviti poljoprivredom u gradu Figeac. Stvorio je veliko imanje. Posljednji put u rodnoj Hercegovini, u Rakitnu, bio je 70-ih godina prošlog stoljeća. Život je učinio svoje i Ante je preminuo te mu tijelo počiva u zemlji gdje je vladao veliki vojskovođa Napoleon, gdje je slavni Eiffelov toranj, gdje se proizvode najbolji parfemi na svijetu, gdje se piju vrhunska vina...
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...