Društvene mreže su preplavljene fantastičnim fotografijama parova zbog kojih se mnogi pitaju - zašto moja veza ne izgleda tako? Upravo je naglasak na 'izgleda'. Fokusiramo se na problematiku lažnog predstavljanja veze kao sretne na društvenim mrežama, dok se iza ekrana ipak krije nešto drugo.
Skrolujući Instagram vrlo često nailazim na fantastične fotke presretnih parova, koje djeluju kao scene iz limunada filmova. Bez preterivanja. Čak sam se milijun puta zapitala što moj debeljuca i ja ne možemo bar neku takvu da imamo u našoj riznici neuspelih selfija, fotografija na kojima se vidi prst (da, to se i dalje događa) ili usputnih videa, kojima se iskreno, kasnije cijepamo od smijeha, piše zadovoljna.rs.
Vrlo često mi privuku pažnju zaljubljene fotke ljudi koje znam, te se i radujem kako djeluju sretno i zadovoljno. Ipak, u razgovoru sa prijateljicama koje znam, često sam nailazila na komentare: ‘ma, ne vjeruj tome, svađaju se non-stop’ ili ‘kada postave zajedničku fotku znači da su se pomirili’. I onda, nekoliko tjedana kasnije stvarno – oni perkinu.
To se toliko puta dogodilo, da sam pokušala istražiti o kakvom fenomenu se radi. Zašto parovi vrlo često postavljaju zajedničke sretne slike onda kada i nisu baš tako sretni? Psihološkinja Sara Ivanović otkrila je što se to zapravo događa iza, još malo pa izrežiranih fotografija.
„Generalno kada imamo doživljaj manje vrijednosti to pokušavamo kompenzirati odobravanjem od strane drugih. Naravno da i sretni parovi objavljuju zajedničke fotografije, ali za njih nije karakterističan sam koncept planiranja fotografiranja”, kaže psihološkinja.
Lajkovima dobijamo validnost
Naravno, izuzimamo ljude koji se zapravo bave društvenim mrežama i tako zarađuju. A, da li se sve to radi samo zarad predstavljanja sretne slike široj javnosti, ili se iza svega toga krije nešto više?
„Kada postavljamo slike i dobijemo određene “lajkove”, dobijamo validnost odnosno priznanje naše veze kao adekvatne. Što u trenucima krize jeste određeni mehanizam obrane i svakako djelomično negiranje postojećeg stanja…”
Što naravno nije vezano samo za parove, to je generalno problematika današnjice kojom se psiholozi sve više bave. Živimo u vremenu kada je spoljašnja potvrda da nešto radimo kako treba ili ne, sa inernetom u punom jeku, jača nego ikad. Fenomen se veže uglavnom za ljude koji imaju nisko samopouzdanje, te im je potrebno da drugi ljudi ‘označe’ i ‘potvrde’ njihovu vezu kao dobru.
„Kroz postavljanje fotografija mi ujedno pokušavamo i da održimo sliku “dobrog para” u očima drugih, jer i mi sami teško sebi priznajemo da taj odnos nije onakav kakav bismo želeli da bude. Održavanjem slike u očima drugih izbjegavamo suočavanje sa problemom…”
Paradoks je da su njihovi problemi samo ‘njihovi’, jer to smatraju djelom intime i privatnosti, dok se srećne stvari odmah dijele sa publikom. Kao primjer psihoginja navodi da se rijetko kada objavljuje da je netko prekinuo, dok kada se par pomiri – svi znaju.
Kad sljedeći put poželite djelić nečijeg “savršenog” života – mislite o tome.