Rađa se nova nada u povratak života u opustjeli klišanski kraj

Posljednjeg dana listopada u župnoj crkvi sv. Ante na Žitačama bit će predstavljena knjiga "Klis - Neretvica, župe Obri, Podhum/Žitače i Solakova Kula" autora Ivana Anđelića.

Oko 400 fotografija

O publikaciji će, uz autora, govoriti i mons. dr. sc. Pero Sudar koji je podrijetlom iz ovoga kraja, potom prof. dr. fra Marko Karamatić te prof. dr. sc. Ivica Šarac. - Knjiga "Klis - Neretvica, župe Obri, Podhum/Žitače i Solakova Kula" mnogo je više od klasične župne monografije jer o tom kraju govori znatno više od uobičajenih župnih monografija - kaže njezin autor Ivan Anđelić, koji je i ravnatelj Hrvatskog leksikografskog instituta BiH. Čak 720 stranica knjige opremljeno je s oko 400 fotografija te 20 povijesnih i geografskih zemljovida. Sinteza je, naglašava njezin autor, svega onoga što ovaj prekrasan i bogat kraj ima te prikazuje udio Hrvata u njegovu duhovnom i ukupnom razvoju.

- Prije svega, i najviše govori o duhovnom sklopu zajednice vjernika na jednom teritoriju, a potom o hrvatskoj etnologiji, povijesnim prikazima, kretanju i životu katoličkog puka. U knjizi se, uz navedeno, nalazi i pregled zemljopisnih karakteristika i prirodnih ljepota, prirodnih resursa, gospodarstva, školstva, zdravstva, trgovina, turizma, etno-muzikologije, kao i svih drugih okolnosti u kojima su živjeli kršćani ovog kraja od prapovijesti do suvremenog doba. Tom je prilikom kroz istraživački pothvat pobrojena imenom i prezimenom većina Hrvata koji su dali obol u životu ovoga kraja - kazao nam je o publikaciji njezin autor. Napominje da se ove tri župe nalaze na desnoj strani Neretve u konjičkoj općini i imaju površinu oko 300 km2, što je veće od čitave općine Čapljina, a svega nekoliko km2 manje od općine Stolac te da su, prema službenom popisu stanovništva 1991., imale 4039 Hrvata katolika, dok je ukupan broj stanovnika, s druga dva naroda, bio 12.443. Kraj opisan u knjizi, dodaje autor monografije, se po prirodnim resursima vode, šume, ruda, voćarstva i prirodnih ljepota ubraja u najljepše i najbogatije dijelove BiH.

U knjizi su opisane i okolnosti pod kojima je došlo do iseljavanja stanovništva, od potapanja Jablaničkog jezera do posljednjeg rata u kojemu je najviše stradao hrvatski katolički puk.

- S obzirom na to da je potopljen najveći i najbogatiji dio područja pod vode Jablaničkog jezera 1954. godine te je tako ovaj kraj ostao odsječen od ostatka općine, pruga i cesta također su premještene na lijevu obalu Neretve. Prvi žičani most preko jezera sagrađen je 1960. godine. Već tada pokrenut je val prisilnog, a potom ekonomskog iseljavanja, da bi posljednji suludi rat (1992. - 1995.) potpuno opustošio kraj, najprije od Hrvata, koji sada tamo rezidencijalno žive te ih u sve tri župe ima svega 106. I broj bošnjačkog većinskog stanovništva se smanjio te ih je sada, prema procjenama, svega nešto više od 2000. Gospodarski je ovaj kraj uništen zatvaranjem Tvornice zakovica, rudnika pirofilita, smanjenjem trgovine, zatvaranjem škola i zdravstvenih ustanova. Knjiga se bavi svi tim fenomenima, zbog čijih se posljedica ukupan broj stanovnika i dalje smanjuje, Hrvata posebno - kaže autor knjige. Nezaobilazna tema publikacije su i progon u ratu, ali i poratni zločini nad Hrvatima u ovom kraju.

- Logično je prikazati u knjizi sva stradanja Hrvata u ukupnom povijesnom razdoblju, a posebice u kataklizmičnim razmjerima tijekom posljednjeg rata (1992. - 1995.). Dan je poimeničan pregled žrtava I. i II. svjetskog rata te posljednjeg Domovinskog. Posebno su tekstualno obrađena stradanja u posljednjem ratu, a osobito stravičan zločin u Trusini, gdje smo rekonstruirali prvi put ukupan tijek događaja, crpeći podatke iz presuda Suda BiH pred kojim je vođen proces protiv počinitelja ovoga zločina. Opisano je i stradanje obitelji Anđelić u Kostajnici, koje je jedna od prijelomnih točaka zastoja procesa povratka svih onih Hrvata koji su to željeli ili mogli - objašnjava autor.