Radna snaga s prostora bivše Jugoslavije dobrodošla je u Njemačku i mnogi u tome vide priliku da dođu do boljeg života. Prema službenim podacima Statističkog zavoda Njemačke, u toj zemlji živi oko 180.950 državljana BiH, i u odnosu na prije sedam godina više ih je za 28.506.
Susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska čak prednjače kada je riječ o broju radno sposobnih koji odlaze u Njemačku, piše Radio Slobodna Europa.
Kršenje radničkih prava, besperspektivnost u BiH, a i u susjednim zemljama okidač su za mnoge radnike sa ovih prostora da bolju budućnost potraže u Njemačkoj.
Prije godinu i pol dana Muharem Smajić napustio je Bosnu i Hercegovini i kako kaže slabo plaćen posao, te trbuhom za kruhom otišao u Njemačku. Danas radi kao zdravsteni radnik, ima ponude i za druge poslove. Kaže kako, nema riječ koju bi iskorstio da opiše koliko mu je život sada puno bolji.
„Kad bih vam ispričao kako je sve bolje i puno bolje, ne biste mi vjerovali. Prvi put sam se osjećao kao čovjek kad sam tamo stigao. Nakon dolaska, u prvih dvanaest dana potpisao sam ugovor i dobio pravo na godišnji, i odmah mi je sve bilo uplaćeno. Djeca su mi stigla, upisao sam djecu u školu. Supruga još nije stigla, njezini papiri su trenutno u obradi, nadam se da će to biti brzo. Školstvo je besplatno, nisam ni jednog eura uložio na njihovo školovanje“, priča za RSE Muahrem Smajić.
Zašto toliko ljudi iz BiH odlazi u Njemačku? Upoređujući zakone o radu u Njemačkoj i BiH može se zaključiti da je bh. legislativa dobra, vrlo slična njemačkoj, ali je problem njihove primjene u praksi.
„Mislim da je to ključni problem, s obzirom na to da, osobito u ovom privatnom sektoru, u tzv. realnom sektoru, važi 'moja tvrtka, moja pravila', tako da u većini slučajeva ono što se radnicima jamči i kroz Zakon o radu, Kolektivne ugovore i slično, u praksi, nažalost, najčešće i nije tako“, objašnjava Mersiha Beširović iz Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Koja se prava najčešće krše?
„Prema iskustvima sindikata trgovine problem broj jedan je mobing, međutim, to je nekako globalni problem, nije to nešto što je specifično za ovu regiju Zapadnog Balkana, ali ono što je definitivno specifično jeste prekovremeni neplaćeni rad, nemogućnost korištenja slobodnih dana, a ako već govorimo o sezoni odmora, mislim da je jedan od velikih problema upravo u tim malim tvrtkama s malim brojem radnika, i onda ne postoji mogućnost da ti radnici uopće koriste svoje slobodne dane niti dane godišnjeg odmora onako kako to zakon jamči“, kaže Beširović.
I 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća u vrijeme koje se nazivalo 'rajem za radnike, Jugoslaveni su rado išli u Njemačku da rade i zarade, ali i da se da se vrate u domovinu. Danas mnogi odlaze, ali se ne planiraju vratiti.
„Ono što mi vidimo u ovoj fazi kao problem jeste da nam ljudi, sposobni radnici, u naponu snage i znanja, relativno lako dobivaju radne dozvole i odlaze u inozemstvo. To je već toliko masovno, da ne kažem da je na razini zaraze. Uglavnom, u Bosni i Hercegovini ostaju ljudi koji jesu radno sposobni, ali nisu baš zainteresirani raditi, i ovi koji rade u javnim službama, državni službenici, kao radno zaposleni, a broj umirovljenika stalno raste“, smatra profesor banjolučkog Ekonomskog fakulteta Goran Radivojac.
Problem je dubok. Dok se poslodavci žale da nemaju obrazovanu i kvalificiranu radnu snagu, a obrazovanje ne prati tržište rada, država ne nudi odgovore za izlazak iz začaranog kruga. Međutim, anketirani građani Sarajeva podjeljenog su mišljenja o tome bi li otišli ili bi ostali u BIH. Govore Sarajlije- Lejla, Besim, Suad i Atif.
Alaramatni su podaci da odlaze ljudi koji imaju posao, a posebno odlaze mladi ljudi. Ajka Rovčanin iz Instituta za razvoj mladih Kult kaže da nema dovoljno dostupnih radnih mjesta za koje su se mladi školovali, a tržište rada u BiH im nudi uglavnom neatraktivna radna mjesta.
„U odnosu na radne uvjete u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama, konkretno tu mislim da poslodavci u Bosni i Hercegovini vrlo često za mlade ljude i početnike, koji su u nekoj početnoj fazi karijere, nude ugovor o djelu, ugovor o nekom honorarnom angažmanu, ugovor na određeno vrijeme. To su poprilično niske plaće spram razine obrazovanja tih mladih ljudi, i vrlo teško se napreduje u karijeri. I platežno se vrlo teško i sporo napreduje. E, onda kada mlada osoba sve to stavi na papir i kalkulira, i želi, naravno, osnovati i svoju obitelj, upustiti se u kupovinu nekretnine, ekonomsku samostalnost u odnosu na svoje roditelje, onda vidi da se to jako teško sve uklapa. Tako mladi ljudi odlaze u Njemačku i čak ne rade u struci, ali platežno vrlo brzo napreduju i ostvaruju nekakav dobar i solidan standard života“, smatra Ajka Rovčanin iz Kulta, donosi RSE.
Posljednjih godina praksa je u BiH bila da poslodavci olako radnicima daju otkaze, ali u posljednje vrijema ta praksa je poptpuno suprotna. Sve više ljudi daje otkaze i odlaze, što može ostaviti duboke posljedice na bh. ekonomiju i društvo.