Postojeće radno zakonodavstvo u BiH ne poznaje praksu iznajmljivanja radnika, a o primjerima koji su prisutni samo rijetki govore. Iako je do sada bilo slučajeva da agencije iznajmljuju radnike, a to se najčešće događalo u bankama, koje su u većini slučajeva strane u BiH, za takvo zapošljavanje nema zakonskog uporišta. Unatoč tomu, sličnih pojava ima na terenu. To su potvrdili i inspektori rada, ali oni ističu da je ovu pojavu u praksi teško kontrolirati. U Federalnom zavodu za zapošljavanje nemaju informacije je li u ovom entitetu zaživjela praksa kao u drugim zemljama regije da radnik stalni radni odnos dobije u agenciji koja ga potom “iznajmljuje” tvrtki kojoj je potreban.
Teško kontrolirana pojava
Inače, kada je u pitanju tzv. iznajmljivanje radnika, postojala je inicijativa za legaliziranjem ovakvog načina zapošljavanja. Te inicijative su dolazile od pojedinih privatnih agencija koje su se bavile posredovanjem u zapošljavanju i koje su tražile da se ova mogućnost ugradi u radno zakonodavstvo. Komplicirano uređenje BiH, posebno njezina većeg entiteta, onemogućava legaliziranje ovakvog oblika zapošljavanja. Upravo to ističu i u Ministarstvu rada i socijalne sigurnosti. Naime, ovakvu pojavu zapošljavanja teško je pratiti u praksi. U Inspektoratu RS-a nisu se do sada susretali s agencijama, niti s iznajmljenim radnicima, ali smatraju da će zbog trendova u svijetu, ta praksa vrlo brzo biti prisutna i u BiH, te će se tada morati takvi oblici rada zakonom regulirati. U tom smislu morat će se jasno definirati brojni elementi vezani uz ugovor o radnom angažiranju, obračunu, porezima i doprinosima... U BiH se malo zna o iznajmljivanju radnika, tako da zasad nema ni javne polemike o tome jesu li na ovaj način ugrožena prava radnika. U Savezu samostalnih sindikata BiH smatraju da je to samo dodatni način uvođenja ropstva radnika u BiH koji su već izrađeni u nekim drugim oblicima robovanja, poput neprimanja plaća više godina, neuvezanog staža...
Radničko ropstvo
Stoga u Sindikatu smatraju kako je to samo još jedan dodatni način širenja lepeze već izraženih robovlasničkih odnosa kada se gleda iz kuta radnika u BiH. Bezbroj je drugih načina koji su već primijenjeni u praksi i kroz koje se može konstatirati da je dobar dio radnika u BiH u statusu robova. Odlazak na posao, neprimanje plaće neplaćeni doprinosi, nemogućnost liječenja, svakodnevna je pojava u BiH. Dakle, kada se to promatra u kontekstu usporedbe s tim činjenicama, onda iznajmljivanje radnika, nije ništa drugo nego uvođenje dodatnog načina ropstva radnika u BiH, smatraju u Savezu sindikata BiH.