Osnovno što treba imati na umu pri odabiru namirnica je da su one uzgojene na prirodan način (ekološki i organski), bez dodavanja umjetnoga gnojiva i pesticida.
Naime, prirodno uzgojene namirnice sadržavaju više nutritivnih sastojaka, dok su one umjetno uzgojene štetne za organizam i imaju manje hranjivih sastojaka, upozorava nutricionistica Alma Bunić iz nutricionističkog savjetovališta Nutriforma, piše 24sata.hr.
Dodaje da je uvozno voće i povrće u većini slučajeva uzgojeno uz pomoć pesticida te je još dodatno tretirano kako bi ostalo “svježe” tijekom transporta, pa to treba imati na umu kod izbora između uvozne i domaće namirnice, bilo da je riječ o voću ili povrću.
- Ukratko, ista pretpostavka, a to je da je uvijek bolje izabrati namirnicu iz eko uzgoja, odnosi se i na kineski kupus, jer iako se na tržištu može naći uvozni, uzgajaju ga i domaći OPG-ovi - ističe sugovornica. Kinezi su ga prvi počeli upotrebljavati za pripremu jela, no poznavali su i proučavali i njegova ljekovita svojstva. Pripada porodici cruciferae (kupusnjača), u koju se ubrajaju brokula, obični kupus, karfiol i kelj pupčar.
- Iz reda kupusnjača, kineski kupus i po okusu je najsličniji kelju. Većina ga priprema sirovog, na salatu, ali je odličan na lešo ili kao varivo. Ima jako malo kalorija, duplo manje od zelja, s kojim ga uspoređujemo. Nutritivno je sličan zelju što se tiče udjela C vitamina, B vitamina i kalcija (zdravlje kostiju), no kineski kupus ima više A vitamina (imunitet, dobar vid), kalija i nešto više vitamina B9, tj. folne kiseline koja je neophodna za pravilno formiranje tkiva i stanica te smanjuje rizik od bolesti srca.
Baš kao i druge vrste povrća iz porodice cruciferae, kineski kupus dijeli sastojak glukozinolat, jedan od nutrijenata koji poboljšava rad imuniteta i djeluje kao antioksidant, pa sprečava razvoj stanica raka. Postoje istraživanja koja su dokazala da se tijekom žvakanja kupusa oslobađaju izotiocijanati i indoli, tvari za koje je dokazano da djeluju preventivno protiv raka. Mnoge studije su potvrdile da ljudi koji često jedu kupus rijetko obolijevaju od raka želuca, debelog crijeva, pluća i kože. No važno je da ga ne kuhamo dugo, tj. najbolje ga je kuhati na pari.
- U usporedbi s kineskim, crveni kupus nešto je ljekovitiji jer sadrži i antocijan – crvenu boju koja čuva srce i krv - ističe Bunić.
Porodici kupusnjača pripada i raštika koja spada u podvrstu kelja. U nekim našim krajevima uspijeva i kao samonikla biljka, dok se kao povrtna kultura uzgaja u priobalju i na otocima.
- Ljudi u priobalju i na otocima još je i koriste, dok na kontinentu nemamo tu naviku, što je velika šteta. Naime, brojne analize su dokazale njezina izuzetna ljekovita svojstva. Prije svega, sadrži sumporne tvari koje povećavaju sposobnost jetre za stvaranje enzima koji neutralizira toksične tvari u organizmu. Bogata je beta-karotenom, koji je vrlo koristan za zaštitu kože od štetnog utjecaja UV sunčevih zraka, te sadrži niz vitamina i minerala korisnih za očuvanje zdravlja srca - ističe dr. Bruno Novak, umirovljeni profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Novija istraživanja u prvi plan posebno ističu antikancerogena svojstva raštike.
- Uz spomenute prednosti kupusnjača, raštika je bogata i maempferolom, flavonoidom koji pomaže ženama u prevenciji raka jajnika - ističe nutricionistica Sandra Marić Bulat. Ostali njezini sastojci pridonose prevenciji od raka pluća, mokraćnog mjehura, prostate, dojke i debelog crijeva.
- Od svih kupusnjača, raštika ima najviše vitamina A pa je korisna za vid. Osim toga, odličan je izvor vitamina C pa samo 100 grama raštike pokriva dnevne potrebe za tim vitaminom - ističe sugovornica. Izvanredan je izvor kalcija (i po tome prednjači među kupusnjačama), koji je važan za čvrstoću kostiju. Tako se raštika posebno preporučuje ženama, i to zbog prevencije osteoporoze. Zbog visokog udjela folne kiseline, koja je važna za zdravi razvoj fetusa i novorođenčadi, idealna je i u prehrani trudnica.
Kako dobro podnosi sušu i visoke ljetne temperature, ali i zimu te neće propasti ni na temperaturama do -15 stupnjeva, raštiku doista možemo imati na tanjuru tijekom cijele godine.
- Dobro je znati da upravo zbog otpornosti može uspijevati i na kontinentu pa vrijedi razmisliti o sadnji te biljke u vrtu - ističe dr. Novak i dodaje: “Kako bi se očuvala sva njezina vrijedna svojstva, najbolje ju je kratko kuhati na pari, na niskoj temperaturi, tako da ostane àl dente”.