Ustavni sud BiH održao je danas redovnu, posljednju u 2015. godini, sjednicu Velikog vijeća na kojoj je, između ostalog, razmatrao veći broj apelacija podnesenih zbog navodnih povreda ustavnih prava apelanata koje su im nanijeli redovni sudovi, a među njima i jedan broj apelacija koje pokreću pitanje odgovornosti za klevetu, priopćeno je iz Suda.
Iz Ustavnog suda BiH navode da, isključivo radi ilustracije, izdvajaju apelaciju koju je Dragan Kalinić iz Banje Luke podnio ovom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Naime, presudom Osnovnog suda odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su prvotuženik, te drugotuženi kao autor članaka koji su objavljeni u tjednom listu „Patriot“ od 22. prosinca i 29. prosinca 2003. godine pod naslovima „Otac na službenom putu ili svi Kalinićevi stanovi i drumski razbojnici“ i „Svi Kalinićevi stanovi“, svjesno iznoseći neistinu, nanijeli apelantu štetu i time zloupotrijebili pravo na slobodno izražavanje garantirano članom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Slijedom navedenog, oni su obavezani apelantu solidarno naknaditi štetu izazvanu iznošenjem klevete, to jeste isplatiti mu na ime satisfakcije za duševne bolove iznos od 10.000,00 KM, uz naknadu troškova postupka, te su dužni trpjeti da se o njihovom trošku ta presuda objavi u jednom sedmičnom i dva dnevna lista.
Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Okružni sud je donio presudu kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U obrazloženju presude, između ostalog, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud u predmetnom postupku utvrdio da navodi tuženih koji su objavljeni u tjednom listu „Patriot“ nisu istiniti, ali da zbog tih navoda nije nastupila šteta za apelanta, to jeste nije utvrđeno postojanje duševnog bola kod apelanta, što je uvjet za dosuđivanje novčane naknade.
Prema mišljenju Okružnog suda, informacije koje su objavljene o apelantu, tj. o njegovom imovnom stanju, ne predstavljaju klevetu i nisu takve prirode da izazovu duševnu bol koja bi opravdavala dosuđivanje naknade za taj vid štete.
Apelant osporava navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Apelant, između ostalog, ističe da je prvostupanjski sud proizvoljno ocijenio dokaze u predmetnom postupku, odnosno da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo koje je dokaze proveo na glavnoj raspravi, ali da nije naveo kako je ocijenio svaki dokaz posebno, niti je te dokaze doveo u međusobnu vezu.
Međutim, Ustavni sud je imao u vidu da je osporenim odlukama odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su tuženi odgovorni za klevetu, tj. da su iznošenjem određenih neistinitih informacija o apelantu prouzrokovali štetu njegovom ugledu, te da se slijedom toga obavežu da mu na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda naknade nematerijalnu štetu.
- Budući da se, dakle, suština apelantovog zahtjeva odnosi na zaštitu „prava na ugled“, koje je zaštićeno članom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Ustavni sud je, slijedeći praksu Europskog suda za ljudska prava, u konkretnom slučaju ispitao jesu li redovni sudovi dali dovoljne i relevantne razloge za uskraćivanje zaštite apelantovom ugledu, odnosno je li osporenim odlukama redovnih sudova postignuta pravična ravnoteža između dva suprotstavljena prava: apelantovog prava na ugled i prava tuženih na slobodu izražavanja - navodi se..
Prema tome, Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda jer redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka nisu obavili odgovarajuću analizu na način kako to zahtijevaju standardi Europskog suda za ljudska prava uspostavljeni u praksi tog suda u pogledu postizanja pravične ravnoteže između prava iz člana 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ustavni sud je usvojio apelaciju Dragana Kalinića i utvrdio povredu člana II/3.f) Ustava BiH i člana 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 037776 11 Gž od 4. aprila 2012. godine i predmet vratio tom sudu, koji je dužan, po hitnom postupku, donijeti novu odluku, u skladu s članom II/3.f) Ustava BiH i članom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Između ostalog, Ustavni sud je odlučivao i o jednom broju zahtjeva o povredi prava apelanata na pravično suđenje. U predmetima u kojima je Sud utvrdio postojanje povreda prava apelanata na pravično suđenje, zbog toga što sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku (član II/3.e) Ustava BiH i član 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda), nadležnim sudovima je naloženo da hitno okončaju postupak, te da o tome izvijeste Sud u roku od tri mjeseca.
Apelacije koje su bile očigledno neosnovane i nedopuštene Sud je odbacio. To se odnosi na predmete u kojima je Sud utvrdio da zahtjevi apelanata nisu opravdani, odnosno da činjenice koje su apelanti predočili Sudu ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju apelanata o postojanju kršenja njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku ne snose posljedice navodnog kršenja prava zaštićenih Ustavom.
Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda BiH (www.ustavnisud.ba), navodi se u priopćenju.