Rijeka Vrbas je probila vapnenačke stijene i stvorila kanjon u kojem su se pod posebnim uvjetim kakvi vladaju u kanjonskom ekosistemu razvile brojne biljne i životinjske vrste od kojih su mnoge reliktne i endemične. To znači da su "krijući se" u kanjonu preživjele surove promjene klime i opstale ovdje od ledenog doba.
Dva biologa Renata Ališić Vujić i Tanja Marić iz Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta (DIZB) iz Banja Luke gotovo već godinu dana rade na istraživanju rijetkih i ugroženih biljaka kanjona Vrbasa. Za to vrijeme ove dvije djevojke sa svojim timom nekoliko puta su prelazile kanjon u ekspediciji dugoj 36 km od rafting kluba u Karanovcu do Krupe na Vrbasu i od Krupe do HE Bočac.
Svoje istraživanje usmjerile su na terensko popisivanje biljaka, predavanja u školama djeci s temom pručavanja i zaštite biljaka, kako bi i njih motivirale na isto, te na promociju zaštite kanjona i njegovih biljnih vrsta kod lokalne zajednice. Posebno vrijedan aspekt njihovog rada je primjena svih podataka projekta u izradi buduće Studije zaštite kanjona Vrbasa kako bi ovo područje u budućnosti postalo pravno zaštićeno.
Tijekom rada na terenu pomagao im je i RC Kanjon koji se tijekom surdnje s njima dodatno educirao i osposobio za predstavljanje biljaka kanjona turistima.
Tijekom boravka na terenu pronađene su neke od ciljnih vrsta projekta poput bakrenog kaćuna (Orchis purpurea) i gospinog vlaska (Adianthum capillus-veneris), kao i endemske podvrste hrvatski kaćun (Dianthus giganteus ssp. croaticus) i mnoge druge. Neke od vrsta koje su najugroženije u kanjonu su ozimica (Eranthis hiemalis), širokolisna veprina (Ruscus hypoglossum) i merinka (Moehringia bavarica) koje još nisu pronašle.