Zbog situacije u kojoj se BiH nalazi, a posebice zbog siromaštva, jer prema svjetskim standardima, u BiH je svako šesto kućanstvo na toj granici, a i zbog malog broja djece koja idu u predškolske ustanove, otprilike od 10 do 13% djece pohađa vrtiće, moglo bi se reći da se kod nas, kada su u pitanju poremećaji u rastu i razvoju, broj djece s tim poremećajem kreće negdje oko 15%, kazala je prof. Nirvana Pištoljević, piše Večernji list BiH.
Nepostojanje baze
Izvršna direktorica neprofitne organizacije EDUS –Edukacija za sve, prof. dr. sc. Nirvana Pištoljević, održala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predavanje o temi “Dugoročni ishodi neurorazvojnih poremećaja u ranom djetinjstvu”. Organizacija EDUS s UNICEF-om i resornim federalnim ministarstvom radi na projektu unapređenja ranog rasta i razvoja djece u BiH. Pištoljević je objasnila koliko je bitna rana detekcija i razvoj djece do treće godine. “Djeca do pete godine već sazrijevaju i brzi razvoj mozga im se smirio”, naglasila je Pištoljević. Što se tiče takvih poremećaja i njihovog postotka u BiH, istaknula je kako, nažalost, takvi podaci u BiH nisu urađeni. “U BiH nemamo jedinstvenu statističku bazu po kojoj bismo znali koliki je broj djece s bilo kakvim poteškoćama. No, SZO raspolaže podacima da otprilike oko 15% svjetske populacije ima neki poremećaj u razvoju”, kazala je Pištoljević, naglasivši pritom kako u SAD-u jedno od šestero djece ima neki vid razvojnog poremećaja. Istaknula je da je mozak djeteta s autizmom 42% aktivniji od mozga tipičnog djeteta u stanju mirovanja i da ponašanje i navike majke u trudnoći, poput alkohola i cigareta, utječu na budući razvoj djeteta. “Imamo veliki problem s ranom detekcijom, postoje simptomi, određena kašnjenja u razvoju su vidna, no rijetko tko reagira. Roditeljima čak i profesionalci često kažu da sačekaju, kako će dijete izrasti, eto, progovorio je netko i s 5 godina. Ako dijete s 2 godine nema razvijen bar mali, ali funkcionalan rječnik ili ne komunicira gestikulacijom, ne održava kontakt očima, nema razvijenu imitaciju, ne razumije jednostavne zapovjedi ili nema razvijenu konstruktivnu igru, to ukazuje na neki poremećaj ili kašnjenje u razvoju”, kazala je Pištoljević i dodala da, kada kaže ‘rani’, misli na dob djeteta od 18 mjeseci do 2 godine.
Detekcija poremećaja
“U BiH se koncept rane intervencija ranije odnosio na dob od 5 do 6 godina. S intenzivnim radom treba puno ranije početi, do treće godine”, kazala je Pištoljević i dodala kako su simptomi razni. Bilo kakvo odstupanje od tipičnoga razvoja, bilo kakav atipičan razvoj ili kašnjenja u nekom od 5 razvojnih područja, što ne znači automatski da je to ikakva dijagnoza i ako se s tom djecom radi, mogu tu dijagnozu ispraviti do 5. - 6. godine, do polaska u školu. Fokus bi trebao biti na samodetekciji razvojnoga kašnjenja i na ranoj intervenciji, stimulaciji razvojnih područja u kojima dijete kasni, tako da ono često može do polaska u školu ubrzati razvoj i dostići vršnjake tipičnoga razvoja.