Ogranak Matice hrvatske u Orašju ovih je dana objavio Antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva u Bosni i Hercegovini autora Mate Nedića. Ovo je jedan od zaglavnih kamenova u hrvatskoj kulturnoj i književnoj produkciji. Prikazano je raznovrsno i raskošno bogatstvo hrvatskog pjesničkog genija koji Hrvate čine ravnopravnim s ostala dva temeljna naroda i narodnim manjinama u BiH. U tom jedinstvu različitosti mogu svi rasti i biti ravnopravni. E, kada bi tako bilo i u politici i svakodnevnom životu!
Što se tiče sličnih antologija koje su pisane prije minulog rata, mislim da je sadašnji sastavljač u prednosti, što zbog cenzure, što zbog autocenzure koja je ograničavala i sastavljače antologija i uvrštene autore. Sada bolje osluškujemo kako diše "hrvatska duša", više ulazimo u unutarnji svijet svakog pjesnika, u tabu-teme koje se prije nije smjelo ni spomenuti. Gledajući na strukturu knjige, sastavljač pravi značajan iskorak i ne reda autore kronološki. Uvršteni autori poredani su po abecednom redu. Čitatelj sada slobodnije i opuštenije pristupa svakom autoru i njegovu djelu. Tako je svaki autor prepušten sudu čitatelja i čitateljevoj vlastitoj percepciji i procjeni vrijednosti svake pjesme. Vrlo je mala razlika između autora po broju uvrštenih pjesama. Osim toga, sastavljač antologije naglašava kako je ovo jedan od mogućih izbora autora uvrštenih u antologiju.
Sastavljač je vrlo objektivan u procjeni i ocjeni književne vrijednosti uvrštenih autora i njihovih djela. Poučen je iskustvom prijašnjih antologija kada bi po objavi izbijali "mali ratovi" između pojedinih uvrštenih autora, a onda i izostavljenih imena, dok se plamen rasprava ne bi postupno ugasio. Svega toga književnik Nedić bio je svjestan pa je nastupio mudro i odgovorno sastavljajući ovu vrijednu pjesničku antologiju, bolje rečeno antologijsku panoramu suvremenog hrvatskog pjesništva u BiH. Očito, sastavljač bježi od mraka. Želi biti u svjetlosti i na svjetlosti ili blizu svjetlosti. Zato je proslovu knjige dao naziv "Zibanje svjetlosti". Svjetlost daje život kao što nas poezija tješi i snaži svojom ljepotom i porukama ako je prava poezija. A ovo je prava poezija koja niče na bistrom vrelu srca i duše. Zato je Nedić, razmatrajući odnos svjetlosti i umjetnosti, zapisao retke prof. dr. sc. Šimuna Muse.
"Andrićevo sunce sa svojim čarobnim moćima djeluje poput te 'čiste forme'. Ono potiče, omogućuje, bodri, oplemenjuje, produhovljuje i preobražava stvari i pojave uznoseći ih na više razine. Upravo u suncu dobivamo poticaj, orijentaciju, red, mjeru za postupanje, gledanje i stvaranje, poglavito za umjetničko stvaralaštvo, koje počiva na magiji očuđenja, preobraženja, priviđenja, svojevrsna ukazanja bazirana na čaroliji transformiranja nižeg oblika u viši".
Raščlanjujući preobrazbu običnih riječi u viši pjesnički smisao i suprotnost koja se time rađa, ostajemo začuđeni. Ostajemo iznenađeni i zadivljeni. Čitajući ove misli i zaključne rečenice čini mi se da bi bilo najbolje ovom zgodom navesti stihove pjesme Dobriše Cesarića "Voćka poslije kiše": "Gle malu voćku poslije kiše: /Puna je kapi pa ih njiše. /I blješti suncem obasjana, /Čudesna raskoš njenih grana. //Al nek se sunce malko skrije, /Nestane sve te čarolije. /Ona je opet kao prvo, /Obično, jadno, malo drvo." Ovo su pjesnici uvršteni u antologiju: Marina Alerić Bebić, Borislav Arapović, Sanja Babić-Đulvat, Franjo Bratić, Drago Čondrić, Šimun Šito Ćorić, Igor Divković, Malkica Dugeč, Finka Filipović, Mate Grbavac, Vinko Grubišić, Željko Ivanković, Darko Juka, Sonja Jurić, Marina Kljajo-Radić, Zdravko Kordić, Veselko Koroman, Miljenka Koštro, Ljubo Krmek, Stanko Krnjić, Radica Leko, Antun Lučić, Vlatko Majić, Srećko Marijanović, Anita Martinac, Franjo Matanović, Sanijela Matković, Ljerka Mikić, Petar Milić, Lidija Pavlović-Grgić, Pero Pavlović, Mile Pešorda, Miro Petrović, Ivo Raguž, Ivan Sivrić, Ružica Soldo, Mile Stojić, Miljenko Stojić, Mijo Tokić, Ivan Tolj, Vlado Vladić i Joso Živković. Recenzent knjige dr. sc. Mirko Ćurić u prikazu "Osvjetljavanje rubova" antologiju ocjenjuje vrlo uspjelom.
Čitamo sljedeće misli: "Ako bismo se poigrali značenjem riječi antologija i jednom slavnom Matičinom antologijom iz 1900., onda je ovdje riječ o hrvatskom bosanskohercegovačkom pjesničkom spomen-cvijeću, koje nije odaslano iz hrvatskih dubrava, već s obala Save, iz pitomog podneblja, koje odlikuje, baš kao i ovu antologiju, blagost, sustavnost, stručnost, zanesenost i dobronamjernost. Odlučili su se, sastavljač i nakladnik, za koncept 'parcijalne' antologije koja je ograničena na hrvatske pjesničke prakse na području Bosne i Hercegovine, ali će biti i važan prinos ukupnoj hrvatskoj književnosti te omogućiti da se neka pjesnička imena možda bolje uoče, prepoznaju, pa i drugačije vrednuju te se uvrste u neke buduće antologije hrvatske poezije, ako se već tamo ne nalaze. Naime, hrvatska kultura sklona je antologičarskim izborima, tako da Dubravko Đurić tvrdi kako je 'situacija za poeziju najpovoljnija u Hrvatskoj. Po broju antologija i tekstova koji mapiraju pjesničku scenu, hrvatska pjesnička kultura prednjači (…)''"
Mirko Ćurić, kao i Mato Nedić, drži se svjetla. Čak su i rubovi dobro osvijetljeni ("Osvjetljavanje rubova") da se što u mraku zaborava ne zagubi. Dosta truda, rada i vremena književnik Mato Nedić unio je u ovu antologiju i ostavio je budućim naraštajima na čitanje i proučavanje hrvatske književnosti u BiH. Dosta vremena je proteklo da hrvatski književnici od Save do Neuma i Jadranskog mora nisu bili tako blizu i zajedno kao u ovoj predivnoj knjizi. Uvršteni autori poredani su po abecednom redu. Čitatelj sada slobodnije i opuštenije pristupa svakom autoru i njegovu djelu. Tako je svaki autor prepušten sudu čitatelja i čitateljevoj vlastitoj percepciji i procjeni vrijednosti svake pjesme