Sadašnje vodstvo HDZ-a 1990., po platformaškom nalogu, želi srušiti HNS

Za zastupnika u Hrvatskom saboru Pericu Jelečevića, jednog od utemeljitelja HDZ-a 1990. i dugogodišnjeg visokog stranačkog dužnosnika, nema dvojbe da je sadašnji smjer vodstva stranke pogrešan i štetan. Ujedinjenje s HSS-NHI-jem Krešimira Zubaka i stvaranje protu-HNS-ovog bloka smatra novim pokušajem slabljenja pozicije Hrvata u BiH zbog čega je praktično zatvorio vrata ovoj stranci i svoj politički angažman jedino vezuje uz Hrvatski narodni sabor (HNS).

• Kako komentirate odluke središnjih tijela HDZ-a 1990. oko ujedinjenja sa strankom HSS-NHI, odnosno odbijanje nastupa na izborima s blokom stranaka HNS-a?

Kazao bih dvostruka pogreška. Prva - izlazak na izbore mimo HNS-a, odnosno sad je to sasvim razvidno, kontra HNS-a, nosi u sebi logičnu premisu da “nismo dio HNS-a“ a ostajemo u HNS-u. Priča, spinovanje o reformi istoga je prodavanje magle i jeftine demagogije za neupućene u procese oko oživljavanja rada i funkcioniranja HNS-a općenito. Mantra o reformi i otvaranju HNS-a je obična platformaška podvala, i njima nije cilj reforma, nadogradnja, jačanje, nego njegovo obesmišljavanje i na koncu dokidanje. To je obični igrokaz za neupućene ili nedovoljno obaviještene ljude ili ventil za pražnjenje vrlo negativnih emocija ili liječenja kompleksa iz ranijih vremena sukobljavanja koja su izrodila mržnju kao apsolutni princip u političkom djelovanju. Postavljam vrlo jednostavno pitanje: ako nemaš kapacitet za dogovor unutar hrvatskog političkog spektra, kako ćeš ga napraviti s bošnjačkim i srpskim političkim strankama koje apsolutno nisu zainteresirane za popravak hrvatske pozicije u Ustavu, zakonima, ali i u praksi. Znači, sprema se neka nova trgovina. To je taj paradoks prvog pogrešnog koraka. Drugi je politička akvizicija NHI. To je stranka marginalnog značenja među Hrvatima. Sudjelovala je u razvlašćivanju vlastitog naroda kroz Alijansu. S druge strane se “izgone najjači ljudi devedesetke, kršeći usput statut stranke na jedan, rekao bih, neoboljševički način. Demokracija i sloboda ne stanuju ovdje. Eto opet apsurda kao u Kafkinom Procesu, napretek ih je, redaju se kao na traci. Na kraju svojim bivšim stranačkim kolegama želim osobnu sreću i dobro zdravlje, ne želim nikoga osobno niti vrijeđati ni ponižavati, kao što oni sada čine prema ljudima koji su zadužili stranku. I sam sam na vlastitoj koži jako dobro osjetio taj, ja bih kazao, neljudski odnos.

• Što odluka o zasebnom izlasku na izbore znači u kontekstu Posavine, Republike Srpske, člana Predsjedništva?

Posavina, u kojoj je prije rata živjelo oko 200.000 Hrvata, spala je na 50 - 60.000.Podijeljena je između tri entiteta, FBiH, RS i Brčko Distrikta, tri administracije, tri zakonodavstva. Posebno je ranjiva i ugrožena u svim izbornim procesima, a posebno u ovim nadolazećim jer ako ne ostvarimo zajedničku lokalnu sinergiju kroz izborni rezultat i ne budemo jače zastupljeni na višim razinama vlasti, s koje se može efektnije pomoći ovome prostoru, na gospodarskom i socijalnom planu, imat ćemo jedan negativan trend odlaska mladih ljudi s ovoga prostora, što je najveća tragedija ove zajednice nakon svega što nam se dogodilo u ratu. Moramo se, dakle, čvrsto držati zajedno sa srednjom Bosnom i Hercegovinom, inaće će nas ukinuti kao županiju i pripojiti tuzlanskoj regiji, što i jest jedna od preporuka za reformu Ustava FBiH koju je sačinila radna skupina u kojoj radi i Krešimir Zubak. RS je posebno bolna i tužna priča za nas iz Posavine. Tamo za svakog normalnog zajednički nastup ne bi trebao biti upitan, ali i tamo ima mešetara koji zloupotrebljavaju našu malobrojnost na jedan vrlo prizeman način. Željko Komšić dva puta. Može li i treći. Naravno da može. Pravila su takva da smo kao narod u startu hendikepirani i kad još dodamo našu neslogu, rezultat se unaprijed može predvidjeti.

• Špekulira se da su motivi sadašnjeg vodstva HDZ-a 1990. povezani sa stvaranjem nove alijanse ili platforme nakon izbora najesen u kojoj ne bi bile stranke s većinskim hrvatskim legitimitetom. Postoji li takva mogućnost?

Naravno da postoji, ako je moglo dva puta, zašto ne bi napravili još jednu reprizu. Jedina brana nekoj novoj alijansi ili platformi je nacionalna homogenizacija, nauštrb političkog pluralizma. Koji je to locus? To je HNS!! Jer nemamo boljega. Iz tih razloga imamo na sceni destrukciju HNS-a kako bi se lakše realizirao plan stvaranja neke nove platforme, ili, po meni, još pogubnije reforme Ustava FBiH koji se sada priprema i da će se dalje smanjiti ionako mizerna prava Hrvata kao konstitutivnog, a ne virtualnog narodnog kolektiviteta u BiH.

• Kako ćete se vi osobno postaviti prema ovim odlukama, kakva je vaša budućnost u stranci, odnosno HNS-u?

Već više od dvije godine sam pasivizirao svoj odnos u stranci, sluteći da će unutarstranačke frakcijske borbe izroditi ono što danas imamo. Jednostavno, nisam to mogao više podnijeti. Stranka je trebala biti nekakva alternativa Hrvatima i bila je jedno vrijeme. Sada je, čini mi se, više svrha samoj sebi, odnosno skupini koja se nada ili joj je obećano da će zauzeti bitne pozicije u vlasti nakon nadolazećih izbora. Čini mi se da je to osnovni moto ove najnovije transformacije stranke. Jasno se to vidi po medijskoj, logističkoj podršci, odakle dolazi, iz kojih krugova. Tu su stvari poprilično jasne u smjeru i namjerama. Biti miljenik i favorit određenih stranih činovnika i njihovih kontroliranih medija je jako ugodno, do neke mjere, a je li dobro to ćemo vidjeti. Narod, odnosno birači, će odgovoriti na ovu dvojbu. Dakle, ja ne podržavam ovaj smjer kojim stranka ide, ne podržavam metode i praksu, rekao bih jednu stalnu dvoličnost u vođenju stranke, manipuliranje ljudima, velike demagoške fraze. Nisam dio toga tima već duže, podržavam i radim s ljudima kojima vjerujem i od kojih se ima što i naučiti, kažem još jednom, bez pretenzija da nekoga omalovažim na drugoj strani. Ostajem u HNS do sljedećeg Sabora jer imam dvostruki legitimitet s prošlih općih izbora ovdje i za Hrvatski sabor iz 2011.god. Dakle, nisam više ni formalno član devedesetke, ja sam u Saboru član Kluba HDZ i provodit ću politiku HNS BiH, i konzultirat se s ljudima kojima vjerujem. Sad me mogu brisati, križati, mogu raditi što hoće. Što se tiče pristupanja nekoj novoj stranci, dovoljno je reći da sam dio jednog jedinstvenog HDZ.

• Kakvu budućnost predviđate svojoj (bivšoj) stranci na predstojećim izborima?

Ja sam malo u šali, malo u zbilji rekao ovdje nekim prijateljima prije dvije godine da će se devedesetka svesti na razinu NHI-ja ne sluteći da će ova posljednja biti ‘pojačanje’. Onda je zaključak - NHI puta dva. Otprilike to je realna snaga, to je moja procjena. Ali, opet, puno sreće im želim.

• Istodobno od vaših (bivših) kolega se mogu čuti optužbe da su protivnici odluka središnjih tijela stranke ustvari ubačeni elementi HDZ-a BiH. Jeste li vi Čovićev igrač?

Nisam ja ničiji igrač, ničija lutka na žici. U tom jednom pejorativnom kontekstu se konstruira floskula kada želite nekoga degradirati. Uvijek sam najbitnije odluke o sebi i o svom javnom djelovanju donosio sam. Što se tiče Čovica, mogu kazati sljedeće - on je u ovom trenutku najizrasliji lider u Hrvata, sazreo je, nije opterećen funkcijama, osjeća veliku odgovornost, radi na istinskoj sintezi među Hrvatima, ima potporu političkog Zagreba, i što je najvažnije, rekao bih, ima snažnu potporu naroda koji predstavlja. Ja osobno podržavam takav pristup, i uvažavam i cijenim napore koje on ulaze u čitav projekt HNS. Ako je to biti nečiji igrač, onda slobodno mogu reći da jesam. Ali u istom kontekstu postavljam pitanje čiji su oni igrači koji plasiraju takve konstrukcije?

• Kako će se ovaj raskol u HDZ-u 1990., a posredno i u HNS-u odraziti na pogled Zagreba prema legitimnim hrvatskim političkim predstavnicima u ovome nadstranačkom bloku?

Zagreb je kazao: definirajte jednu zajedničku političku nacionalnu strategiju u BiH, kroz HNS i mi ćemo to braniti. Ako imamo dvije ili više politika naspram pozicije hrvatskog naroda u BiH a i samog budućeg ustroja BiH kao države, to onda sužava manevarski prostor službenog Zagreba da djeluje, sada kao član EU. Zato je bitno sačuvati HNS, stvarno ga jačati kao instituciju. Ne razvaljivati. Tome se raduju oni koji ne žele dobro Hrvatima u BiH.

• Kakva je budućnost Hrvatskog narodnog sabora, posebice ako se imaju na umu važni politički procesi, ustavne promjene koje nas očekuju?

Tko prihvaća temeljne dokumente i tko se ponaša u praksi sukladno njihovim sadržajem, dobro je došao. HNS ima budućnost i vidjet ćete da će jačati. Mi nemamo boljeg političkog mehanizma kao odgovor na dalje urušavanje hrvatskog nacionalnog korpusa i identiteta u BiH. Borba će biti duga i teška. BiH ne može ovako koncipirana ostati, neracionalno uređena, ja bih kazao teško upravljiva po svim segmentima, s neriješenim nacionalnim pitanjima za sva tri tvorbena naroda na isti i simetričan način.

Ono što je naš primarni cilj jest stvarna, a ne virtualna ravnopravnost u donošenju bitnih odluka u parlamentima i vladama na svim razinama. Dok se ne riješe na korektan i fer način i legitimni hrvatski zahtjevi, smatram da se ne može voditi gospodarstvo na perspektivan način, niti rješavati brojne socijalne tenzije koje su evidentne. Potrebno je doći do unutarnjeg dogovora za stabilno društvo i državu. Sva nametnuta rješenja samo produbljuju krizu, depresiju i beznađe.

• U Saboru RH se pokrenula rasprava o položaju Hrvata u BiH. Očekujete li snažniju potporu, ne samo na razini deklaracija, službenog Zagreba zahtjevima Hrvata u BiH?

Naravno da očekujem, apsolutni konsenzus i vladajućih i oporbe kao najbitnijeg pitanja hrvatske vanjske politike - pitanje hrvatskog naroda u BiH i općenito BiH kao države. Vidite kako se Srbija postavlja naspram RS i BiH. Smatram da se i Hrvatska mora bez zadrške i kompleksa snažnije uključiti u ove procece jer je to njen strateški interes, a i ustavna obveza naspram Hrvata koji žive izvan RH, poglavito hrvatskog naroda u BiH. U tom smislu pokreću se određene inicijative i aktivnosti i u Zagrebu, ali i u sklopu politike EU naspram BiH.