Više od 640 tisuća ljudi u BiH živi ispod praga apsolutne granice siromaštva, podaci su europskih agencija za statistiku s kraja prošle godine. BiH je pretposljednja zemlja u Europi po razini bruto-domaćeg proizvoda po glavi stanovnika, a više od 20 posto djece živi u siromašnim obiteljima, s tri do pet maraka dnevno. Zbog pandemije koronavirusa stanje je u ovoj godini još i lošije, piše Večernji list BiH.
Povećanje siromaštva
Siromaštvo u BiH jedna je od tema kojima se bavi Svjetska banka u dokumentu “Ažurirana sistematska dijagnostika zemlje”. Siromaštvo u BiH problem je za značajan dio stanovništva, uz povećanje od 14% u 2007. na 16% u 2015. (posljednja godina za koju postoje podaci), navodi se. Siromašni su disproporcionalno koncentrirani u ruralnim područjima, gdje su stope siromaštva mnogo veće nego u urbanim (19, odnosno 12%). To je posebno zabrinjavajuće jer značajan udio stanovništva u BiH živi u ruralnim područjima, gdje su radna mjesta oskudnija i plaće manje. Približno 40% siromašnih ruralnih radnika zaposleno je u sektoru poljoprivrede, gdje su produktivnost i konkurentnost niski i u daljnjem padu. Iskorjenjivanje siromaštva i poboljšanje prosperiteta u BiH zahtijevat će veći broj i bolja radna mjesta i prilike koje se mogu pretočiti u veći prihod. “Nedavno povećanje siromaštva u zemlji odrazilo se na smanjenje potrošnje među lošije stojećim obiteljima”, navodi se u dokumentu. U prošlosti je rast bio od koristi za one s donjeg kraja distribucije potrošnje; donjih 40% je između 2004. i 2007. povećalo svoju potrošnju. Određeno povećanje siromaštva u nedavnoj prošlosti odrazilo se na smanjenje potrošnje donjih 40% distribucije – indikator Svjetske banke koji se koristi za mjerenje zajedničkog prosperiteta. Potrošnja te skupine je između 2011. i 2015. opadala za 0,9% godišnje.
Pesimistične prognoze
Postojeća nejednakost i ograničena buduća mobilnost umanjuju očekivanja boljeg životnog standarda. Tri četvrtine stanovnika BiH, najveći omjer u regiji, vjeruju da se razlika između bogatih i siromašnih povećava. Očekivanja vezana za međugeneracijsku mobilnost su također niska; samo 37% stanovništva, što je također najmanje u regiji, smatra da će njihova djeca živjeti bolje od njih. Simulacije ukazuju da će smanjenje siromaštva biti sporo. Uz umjeren rast potrošnje od 2% godišnje, kao što je bio od 2015., i održavanje konstantne distribucije potrošnje, siromaštvo bi se vjerojatno prepolovilo (na 8%) do 2030. Potreban je snažniji rast potrošnje da bi se siromaštvo smanjivalo više i brže. Siromaštvo bi u 2030. vjerojatno iznosilo 3% ako bi rast potrošnje bio 5%. Predviđanja budućnosti su pesimistična; približno 40% građana vjeruje da će se njihova financijska situacija sljedeće godine pogoršati, što je daleko najveći postotak među zemljama zapadnog Balkana. Štoviše, vjerojatno je da će očekivano ekonomsko usporavanje i prateći potencijalni gubitak radnih mjesta i zarade zbog globalne pojave COVID-19 povećati siromaštvo, kao i pogoršati percepciju budućnosti u zemlji, stoji u dokumentu.