Daytonski sporazum, odnosno Opći okvirni sporazum za mir u BiH, kako je njegov službeni naziv, napunio je 18 godina. Njegovo punoljetstvo vjerojatno je i pravi trenutak da se razmisli o njegovoj promjeni ili barem doradi. Oko toga za sada nema konsenzusa ni unutar Bosne i Hercegovine, ali ni u međunarodnoj zajednici. Čak bi se moglo reći da je to zabranjena tema, jer je promjena Daytona za mnoge otvaranje Pandorine kutije.
Za Amerikance bi to značilo odricanje od jedinog vanjskopolitičkog uspjeha iz devedesetih godina, a za Europljane stvaranje još jednog problema s kojim se nisu u stanju nositi. Najveći protivnici rasprave na tu temu u BiH su Srbi. Iako su te 1995. godine proklinjali Slobodana Miloševića što je potpisao Dayton i optuživali ga za izdaju „braće s druge strane Drine“, danas su Srbi, točnije Republika Srpska, najveći zagovornici primjene tog dokumenta. Sve ankete i istraživanja javnog mnijenja pokazuju da Srbi u BiH ovakav Dayton smatraju najboljim rješenjem.
Bošnjaci bi, pak, rado mijenjali Daytonski sporazum. Iako su u Federaciji ostvarili potpunu nacionalnu dominaciju, nezadovoljni su sve izvjesnijim trajnim gubitkom prostora koji su većinski naseljavali u istočnoj Bosni. U RS se vratio relativno mali broj Bošnjaka, a i njihov politički utjecaj u tom entitetu je simboličan. Smeta im i mogućnost entitetskog veta koji Srbi imaju prilikom odlučivanja na državnoj razini, kao i široke ovlasti RS-a. Na kraju, ne odgovara im ni naziv Republika Srpska.Najmanje razloga za zadovoljstvo imaju Hrvati. Glasovali su za neovisnost BiH, u postocima ih je najviše poginulo i protjerano, morali su se odreći Herceg Bosne, a kada se na kraju rezimira što su dobili iz svih tih procesa rezultat je jedno veliko ništa. Ravnopravnost u Federaciji su odavno izgubili, u RS-u je nikada nisu ni imali, a na državnoj razini su žrtve izbornog inženjeringa.
Mnogo je razloga zbog kojih bi Dayton trebalo mijenjati. Prvi je činjenica da je on kao mirovni sporazum u mnogim stvarima ostao nedorečen i da kao takav stvara prostor za manipulacije. Njegov aneks 4, odnosno Ustav BiH, se pokazao kao diskriminacijski u mnogim segmentima, što znači da je nekompatibilan s EU, kojoj BiH teži. Nacionalna neravnopravnost koju je Dayton promovirao također je faktor nestabilnosti u zemlji, a ne treba zaboraviti da su različitim intervencijama međunarodnih dužnosnika već izvršene „tihe“ korekcije Daytona koje su samo pogoršale stanje u zemlji.