Austrijska ministrica pravosuđa dr. Alma Zadić prva je ministrica migrantskog porijekla u Vladi Republike Austrije. Njezina životna priča od izbjeglice do ministrice po mnogo čemu je posebna. To je bio povod i za razgovor za Obzor Večernjeg lista, kako bismo iz prve ruke čuli tko je zapravo dr. Alma Zadić, kći bosanskih izbjeglica koja je kao desetogodišnja djevojčica 1994. godine s roditeljima stigla u Beč iz Tuzle u Bosni i Hercegovini.
Mediji je opisuju kao pametnu, mladu i ponosnu osobu bosansko-austrijskog identiteta koja je svojom upornošću i visokom profesionalnošću postala najmlađa ministrica pravosuđa u austrijskoj povijesti. S tom 36-godišnjakinjom, koja je 6. siječnja prvi put postala majka, razgovarali smo o tome kako je došla na ministarsku dužnost, o govoru mržnje na društvenim mrežama i kako se našla na meti napada ekstremnih desničara zbog čega je dobila posebnu policijsku zaštitu. Ali i o tome kako su austrijska javnost, a osobito mnogi migranti s područja bivše Jugoslavije ustali u njenu obranu. Jedan od prvih njezinih poteza bilo je donošenje zakona o govoru mržnje na internetu koji predviđa novi, brzi postupak pokretanja sudskog postupka protiv huškača na mržnju na društvenim mrežama tako da žrtva protiv komunikacijske platforme na kojoj je objavljena takva poruka u okružnom sudu u svom stambenom okrugu odmah utuži propust i već za dva-tri dana sud komunikacijsku platformu poziva na odgovornost. To se odnosi ne samo na Facebook i Google, nego i na sve velike profitabilne komunikacijske platforme s više od 100.000 registriranih korisnika (users) i godišnjim prihodom od najmanje 500.000 eura (u prethodnoj godini). Izuzetak su poruke na forumima u medijima i Wikipediji te neprofitabilne trgovačke i obrazovne platforme. Pokretač platforme mora u roku od 24 sata provjeriti prijavljenu povredu i ako je suprotna zakonskim odredbama “zaključati” korisnika ili odmah obrisati inkriminiranu poruku. Zakon pokretaču platforme nalaže da mora imati poseban stručni tim koji o tome odlučuje, da mora žrtvi govora mržnje, nasilja, uvrede i sl. na raspolaganje staviti obrazac za prijavu povrede njegovih prava te nadležnim tijelima redovito podnositi izvješće o prijavljenim povredama prava korisnika društvenih mreža zaštićenih tim novim zakonom. Ako Facebook ili neka druga slična komunikacijska platforma ne izbriše u roku od 24 sata inkriminiranu poruku mržnje, nasilja, uvredu i sl., može računati s kaznom i do 10 milijuna eura.
Ministrica Zadić inače je članica „proizbjeglički“ usmjerenih Zelenih na čelu s potkancelarom Wernerom Koglerom, koji su mlađi partner Narodnoj stranci (ÖVP) kancelara Sebastiana Kurza u austrijskoj vladajućoj koaliciji, koja je po tom pitanju drugačijih stavova. Svoje mjesto u Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta Alma Zadić izborila je nakon parlamentarnih izbora polovicom listopada 2017. godine. U jednom od intervju austrijska ministrica pravosuđa, koja je završila pravni fakultet u Austriji, a potom studirala u New Yorku na sveučilištu Columbia i po povratku u Austriju iz Sjedinjenih Američkih Država sedam godina radila kao odvjetnica u uglednom bečkom odvjetničkom uredu Freshfields Bruckhaus Deringersa, čije je sjedište u Londonu, izjavila je kako je prije tri godine ušla u politiku jer smatra da svojim iskustvom može pridonijeti radu parlamenta, narodu i promjenama u Austriji. Koje su joj promjene pošle za rukom otkako je preuzela ministarsku dužnost u siječnju 2019. godine i koji su joj prioritetni zadaci, dr. Alma Zadić otkrila nam je u ovom razgovoru, vođenom u njenu uredu u Beču.
Dok prolaze prvi dani 2021. godine, molim vas za kratak pogled unatrag, na prvu godinu vaše ministarske dužnosti. Po čemu ćete je pamtiti?
Bila je to posebno uzbudljiva godina. Počela je polaganjem zakletve članova nove austrijske vlade u siječnju pred saveznim predsjednikom Alexanderom Van der Bellenom. Još se sada dobro sjećam tog događaja. Svi smo bili puni oduševljenja i želje za akcijom. Ali, nažalost, brzo je došla pandemija koronavirusa koja je zapravo obilježila cijelu 2020. godinu. Samo dva mjeseca nakon polaganja zakletve već smo de facto bili u lockdownu. Morali smo vrlo brzo reagirati i donijeti mjere s ciljem zaštite zdravlja i života ljudi. A to je značilo i ograničenje nekih ljudskih sloboda. I to je ono što mi je posebno teško palo. Jer u politiku sam ušla upravo kako bih se borila za poštivanje tih sloboda, zbog borbe za Ustav, za poštivanje ljudskih prava. Ali nismo imali izbora, to je bilo nužno kako koronavirus ne bi nanio velike štete zdravlju i životima mnogih ljudi.
Samo nekoliko sati nakon što ste položili zakletvu dobili ste policijsku zaštitu jer ste bili meta napada ekstremnih desničara na društvenim mrežama zbog svojega migrantskog porijekla. S kojim ste se osjećajima pritom morali boriti?
Da, s valom mržnje bila sam konfrontirana samo zato što nisam rođena u Austriji i potječem iz Bosne i Hercegovine. Takav intenzitet mržnje nisam do tada poznavala niti sam si ga mogla predstaviti. Nisam mogla vjerovati da toliko mržnje može uopće postojati. S druge strane, snagu mi je tih dana davala nepojmljiva solidarnost brojnih ljudi koji su mi telefonirali u ministarstvo, javljali se, pisali mi i slali poruke ohrabrenja: „Mi stojimo iza vas“, „Iza vas je mnoštvo ljudi“, „Ne brinite se!“, „Samo nastavite, vi ste na pravom putu“ itd. Lijepo i izuzetno važno za mene u tim teškim trenucima koje nisam očekivala bilo je to što sam osjećala tu golemu solidarnost.
Na ministarsku dužnost u austrijskoj vladi došli ste u izuzetno teško vrijeme jer ni Austrija nije baš imuna ne samo na govor mržnje, nego ni na korupciju, gospodarski kriminal, a kako smo nedavno vidjeli, ni na terorizam. Znajući to, koje ste si prioritetne zadaće postavili kao nova, dosad najmlađa ministrica pravosuđa?
Koronakriza je ne samo u mnogome obilježila, za sve nas, izuzetno zahtjevnu 2020. godinu, nego je promijenila i mnoge prioritete. Nažalost, početkom studenoga cijelu Austriju potresao je teroristički napad u Beču. Mi smo kao vlada odmah reagirali i počeli raditi na paketu mjera borbe protiv terorizma kako bi se pokušalo spriječiti takve terorističke napade u budućnosti. Donesene su brojne nove mjere zaštite, između ostalog, i vrlo važni programi učinkovitog sprečavanja radikalizacije u društvu u sklopu borbe protiv terorizma. Uz to, naravno, i borba protiv korupcije i gospodarskog kriminala velika je i važna tema. Tome je pridonijela „afera Ibiza“ i videosnimka zbog koje se prije godinu i pol dana raspala tadašnja austrijska vlada. Zato je također, između ostalog, moja zadaća naći djelotvoran odgovor pravosuđa na sprječavanje korupcije na svim razinama, a to je moguće jedino uz znatno strože zakonske odredbe.
Možemo li se uopće i kako zaštiti od terorizma i sličnih zala današnjice?
To je izazov pred kojim trenutačno stoji cijela Europa. Jer teroristički napad nije bio samo u Beču nego i u Njemačkoj, Francuskoj i mnogim drugim europskim zemljama. Upravo o toj temi zaštite razgovarala sam sa svojim europskim kolegama na posljednjem neformalnom sastanku Vijeća ministara pravosuđa Europske unije: što možemo zajednički napraviti da društvo zaštitimo od terora i učinimo ga sigurnijim? Pritom smo svi bili jedinstvenog stava da svakako treba, posebno mladim ljudima kojima se takve ideologije čine pristupačnima pomoći da nađu svoje mjesto u društvu i dati im perspektivu. Zato je austrijskoj vladi posebno važno bilo da paket mjera protiv terorizma sadrži i programe sprečavanja radikalizacije mladih. S tim smo ciljem pooštrili i mnoge naše dosadašnje zakone. No u prvom redu važno je ne čekati, nego odmah djelovati i vrlo efikasno provoditi te mjere. Jer, ako se predugo čeka, mladi ljudi padnu u ruke tih terorističkih organizacija, koje im, naravno, obećavaju sve ono što si oni žele kako bi ih pridobili na svoju stranu. Zato je najvažnije brzo i odlučno djelovati kako bi ih se na vrijeme zaštitilo.
Vaše najveće ministarsko postignuće do sada je sigurno paket zakona i mjera za sprečavanje govora mržnje na internetu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. godine. Kako donesenim pravnim okvirom namjeravate osigurati djelotvornu kontrolu zloupotrebe društvenih mreža u javnom poticanju širenja govora mržnje i nasilja?
Mržnja na društvenim mrežama doista je fenomen. Teroristički napad u Beču pokazao je da upravo iz mržnje može proizaći i nasilje. Zato smo prvim dijelom paketa zakonskih odredbi koje smo nedavno predstavili javnosti odaslali jak i jasan signal protiv svakog oblika mržnje. Nasiljem i širenjem mržnje na društvenim mrežama pogođeno je, prema našim podacima, više od 70 posto žena, posebice mladih, politički angažiranih koje su se, nakon što su zbog svojih na internetu iznesenih mišljenja bile izložene govoru mržnje i prijetnjama nasiljem, odlučile povući s društvenih mreža. A to nećemo dozvoliti. Upravo tu slobodu mišljenja moramo zaštititi. Zato sam se osobno založila da se što prije napravi sveobuhvatan paket zakonskih odredbi koji predviđa visoke kazne i brzo brisanje poruka s komunikacijskih platformi. Osim toga, znatno je pojednostavljen i ubrzan postupak da žrtve dođu do svojih prava. Žrtva, naime, odmah može na sudu u svom stambenom okrugu ispuniti obrazac za prijavu poticanja govora mržnje ili nasilja na društvenim mrežama i već u roku od nekoliko dana izdaje se nalog za brisanje objavljene protuzakonite poruke, bez obzira na to je li riječ o Facebooku, Twitteru ili nekoj drugoj društvenoj platformi. Naravno da taj sudski postupak nije besplatan i da će to skupo stajati one koji se ogluše na zakonske odredbe. Kazneni zakon dodatno je pooš tren, a uvedene su i kazne za fotografiranje ispod ženskih suknji, tzv. upskirting.
I prije nego što je zakon protiv mržnje na internetu stupio na snagu bili ste suočeni s nizom kritika da je jednim dijelom protivan pravnim propisima Europske unije. Koja je vaša poruka kritičarima?
Europska komisija je vezano uz taj zakon već izrekla svoj stav davanjem „zelenog svjetla“ za njegovu primjenu. To je zakon koji je do sada nedostajao na području pravosuđa. Od društvenih mreža čija su pravila ponašanja također utvrđena zakonom traži se da propisanom brzinom otklone nepoćudne sadržaje sa svojih stranica ili će morati platiti visoke kazne. Osim toga, zakon predviđa da uprava društvenih mreža mora na mjesečnoj bazi kontrolirati provođenje zakona i o tome izvještavati nadležne. Za sve to je Europska komisija dala zeleno svjetlo. A da se to Facebooku, Twitteru, Googleu i drugim društvenim platformama ne sviđa i da od njih potječe navedena kritika – to je posve razumljivo.
Predbacuje vam se da ste napravili neprovediv zakon jer vrijedi samo za područje Austrije, a ne i izvan nje, gdje su također raspoložive društvene mreže...
Važno je da zakon prvo vrijedi u Austriji. Potom će sigurno vrijediti i u Europi jer mnoge zemlje žele isto. Naravno da to ne ide u prilog i ne veseli Facebook, Google i ostale i da su pokušali spriječiti njegovo stupanje na snagu. Ali nisu uspjeli. S novom godinom stupio je na snagu u Austriji, a vrijedit će i na europskoj razini.
Vi ste prva austrijska ministrica koja ima migrantsko porijeklo i impresivnu karijeru, od izbjeglice do ministrice. Za mnoge mlade ljude koji su nekada zbog rata, a sada u potrazi za poslom i boljim životom morali otići iz svojih zemalja vi ste nada i dodatna motivacija da i stranci u Austriji mogu biti uspješni. Koliko je teško ili lako biti stranac u Austriji, prema vašem mišljenju i iskustvu?
Moram reći da sam ja imala puno sreće. Na svom putu stekla sam mnoge prijatelje koji su me sve vrijeme podržavali i pomagali mi. Naravno da je bilo i padova i razočaranja. Jer uvijek sam iznova bila konfrontirana s rasizmom, ljudima koji su mi govorili da ne pripadam ovdje kamo sam došla, da nisam dio ovog društva. No, na sreću, bilo je mnogo više onih ljudi koji su me podržavali, uvjeravali u suprotno i davali mi snagu i snažnu potporu na tom mojem putu. Jednom je to bila moja učiteljica koja mi je strašno puno pomogla kada mi je bilo najteže jer nisam znala njemački, kasnije su to bili moji profesori koji su mi prenosili svoje znanje i ulijevali snagu i bodrili me da nastavim dalje svojim putem. Putem koji me odveo na studij u Sjedinjene Američke Države, potom natrag u Austriju gdje sam radila u jednom uglednom odvjetničkom uredu, a na kraju me uveo i u austrijsku politiku. Sve to dovelo je do toga da sam tu gdje jesam. Bez svih tih divnih ljudi koji su mi pomagali na mom životnom putu ne bih uspjela. Zato im svima hvala!
Kad smo kod stranaca, sve strance u tuđini muči identitet, osobno pitanje o tome tko sam i gdje pripadam. Muči li i vas to pitanje?
Odgovor na pitanje tko sam i odakle sam pitanje je identiteta i kao takvo vrlo je važno u našem životu jer identitet nas određuje. To me je pitanje zaokupljalo od mladosti do studija jer, kada sam bila u Bosni i Hercegovini ili na nekom drugom području bivše Jugoslavije, govorili su mi da sam Austrijanka, u Austriji da sam iz Bosne i Hercegovine. To me navelo na razmišljanje – tko sam ja uopće? Točan odgovor na to teško pitanje, da zapravo imam dva identiteta, bosanskohercegovački i austrijski, dobila sam tek na studiju u New Yorku koji je doista svijet u malom. Ondje sam vidjela i uvjerila se da je posve normalno i razumljivo da imaš dva ili više identiteta. Da si Meksikanac i Amerikanac, da si Talijan i Amerikanac i druge kombinacije. U SAD-u sam otkrila da sam oboje: iz Bosne i Hercegovine u kojoj sam rođena i 10 godina odrastala dok nije počeo rat i potom s roditeljima izbjegla u Austriju. Ali da sam i Austrijanka jer već 26 godina živim u Beču i jer sam u Austriji socijalizirana. Kratko rečeno, ja sam osoba s dva jednako važna identiteta koji me čine onim što jesam. I kada me pokušavaju uvjeriti da se moram odlučiti za jedan od njih, ja uvijek navodim sjajan primjer majke Serene i Venus Williams, dviju uspješnih američkih profesionalnih tenisačica, koja se također ne može odlučiti za koju će od svojih dviju kćeri navijati za vrijeme međusobnog meča. Tako je i s mojim identitetima. Oba su jednako moja!
Jeste li i dalje u kontaktu i posjećujete li rodbinu u Tuzli i Bosni i Hercegovini?
Ove godine koronakriza promijenila je mnoge moje planove tako da nisam posjetila svoje u Bosni i Hercegovini. Inače jednom godišnje, obično ljeti, posjetim rodbinu u Tuzli i Sarajevu. Ljeti sam redovno svake godine i u Hrvatskoj na prekrasnom hrvatskom Jadranskom moru, gdje sam, kao svi mi iz bivše Jugoslavije, provodila ljeta u djetinjstvu.
Kada smo kod Hrvatske, kakvima ocjenjujete bilateralne odnose Austrije i Hrvatske na pravosudnoj razini?
Imam izuzetno dobru suradnju s hrvatskim ministrom pravosuđa. Hrvatska je u prvoj polovici 2020. godine uspješno odradila predsjedanje Vijećem Europske unije. Budući da je početak bio kratko prije mog stupanja na ministarsku dužnost, bila sam izuzetno zadovoljna da sam barem kratko vrijeme prije pojave korone i osobno mogla biti na licu mjesta i upoznati mnoge zanimljive ljude. Nažalost, zbog širenja pandemije koronavirusa osobni su kontakti vrlo brzo ukinuti i sve je krenulo virtualnim putem. Zato se već sada veselim, nadam se skorom kraju pandemije i ponovnim osobnim kontaktima uživo, sa svojim europskim kolegama.