Iako bogata domaćim proizvodima, zanatima, tradicionalnim recepturama…, o kojima može svjedočiti svatko tko je barem jednom posjetio ovu zemlju, BiH je tek mali broj njih zaštitila oznakama zemljopisnog podrijetla, piše Večernji list BiH.
Oznake, pravila, prijave...
U Europskoj uniji po proizvodima koji nose oznaku zemljopisnog podrijetla prednjači Italija, čijih oko 800 proizvoda, uglavnom vina, nosi tu oznaku. Ukupna vrijednost tih proizvoda prelazi 15 milijardi eura, a od izvoza zaradi više od sedam milijardi. U BiH je suprotna situacija. Zanemariv je broj proizvoda koji su zaštićeni ovom oznakom, dok su na međunarodnoj razini zaštićena tek dva. Uglavnom su to poljoprivredni i zanatski proizvodi, među kojima su kestenov med Cazinske krajine, hercegovački med, kreševsko potkovano jaje, gračaničko keranje, ljubuški rani krumpir, sarajevske papuče, sarajevski filigran itd. U Republici Srpskoj je za sada samo jedan proizvod zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla - nevesinjski krumpir. - Taj kraj poznat je po krumpiru, ali sada, kada imate zaštitu podrijetla, taj proizvod postaje i skuplji te možete staviti oznaku odakle dolazi, a sama oznaka donosi određene prednosti - kazao je Veselin Dutina, direktor Agrarnog fonda Trebinja. Oznaka zemljopisnog podrijetla je svaka oznaka kojom se neka zemlja ili mjesto koje se u njoj nalazi, izravno ili neizravno, označava kao zemlja ili mjesto zemljopisnog podrijetla proizvoda. Oznaka zemljopisnog podrijetla upotrebljava se za obilježavanje prirodnih, poljoprivrednih, industrijskih, zanatskih i proizvoda domaće radinosti. Ime podrijetla je zemljopisni naziv zemlje, regije ili lokacije koji služi kako bi označio proizvod koji odatle potječe, čiji su kvaliteta i posebna svojstva isključivo ili bitno uvjetovani zemljopisnom sredinom koja obuhvaća prirodne i ljudske čimbenike i čija se proizvodnja, prerada i priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području. Postupak za registriranje zemljopisne oznake/imena podrijetla pokreće se podnošenjem prijave Institutu. Prijava se može podnositi samo na jednu oznaku ili ime zemljopisnog područja i samo na jednu vrstu proizvoda.
Prisvojit će ih drugi
Potrebno je dostaviti popunjen zahtjev za priznanje zemljopisne oznake/imena podrijetla, dokumentaciju i uplatu. Prijava se podnosi u pisanoj formi izravno ili poštom, kao i faksom pod uvjetom da se u roku od osam dana od njezina podnošenja Institutu dostavi u odgovarajućem broju primjeraka. Iz navedenoga je jasno da u ovom segmentu BiH zaostaje za zemljama Europske unije koje su prednosti oznake zemljopisnog podrijetla već odavno prepoznale te ih koriste, a na tome imaju zaradu. Razlog ovakvu stanju u BiH dijelom se može tražiti u nedovoljnoj informiranosti, ali i drugim preprekama koje se javljaju na putu do zaštićenog proizvoda. A moglo bi biti drugačije. Procjenjuje se da u BiH postoji više od 140 proizvoda koji bi mogli biti zaštićeni oznakom zemljopisnog podrijetla. Među njima su sarajevski ćevap, bosanski sudžuk, travnički i kupreški sir... Sve njih, ako se ne zaštite u BiH, lako može prisvojiti neka druga država. Ne bi to bio prvi pokušaj u regiji. Podsjetimo na dugogodišnji spor između Hrvatske i Srbije oko kranjske kobasice koji je na razini Europske unije presuđen u korist Slovenije ili na sarajevske ćevape koji su u Hrvatsku uvezeni iz Slovenije.