Tridesettrogodišnja Selma Musić pravi je dokaz kako znanost ne poznaje granice. Naime, ova rođena Sarajka bavi se razvijanjem metoda upravljanja suradnje čovjeka i robota, a trenutačno radi na dvama prestižnim svjetskim sveučilištima, piše klix.ba. Kaže kako joj je želja uspostaviti kontakt svjetske i bosanskohercegovačke znanosti.
Rad, trud i zalaganje
Selma je rođena 1989. godine u Sarajevu, gdje se i školovala te studirala na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Na završnoj godini magisterija dobila je stipendiju nakon čega je otišla u Njemačku gdje kao stipendistica radi u Robert Bosch kompaniji u Stuttgartu.
- Nakon toga prijavila sam se na magistarski rad na Institutu robotike Njemačke svemirske agencije (Deutsches Zentrum für Luft und Raumfahrt, DLR). Ta su mi iskustva pomogla da dobijem doktorsku poziciju na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, gdje sam doktorirala prije godinu dana. Tijekom doktorskog studija uspostavila sam suradnju s profesorom na Sveučilištu Stanford, gdje sam provela četiri mjeseca kao gostujuća doktorandica.
Kvalitetno obrazovanje koje sam stekla u BiH mnogo mi je pomoglo na mom putu - kaže Selma za klix.ba koja, zahvaljujući, prije svega, svom znanju, ali i radu, trudu i zalaganju, sada radi kao poslijedoktorski istraživač na Sveučilištu Stanford u Americi i Tehničkom sveučilištu u Münchenu.
Njezin je rad usmjeren na razvijanje metoda upravljanja za suradnju čovjeka i robota, odnosno dizajn kontrolera koji omogućuje istodobno učinkovito obavljanje zadataka u interakciji s čovjekom u nepoznatoj okolini i predviđanje čovjekovih namjera pri interakciji. Ljubav prema robotici, kaže, došla je posve spontano.
Robotika je, kako ističe, fascinira jer objedinjuje strojarstvo, elektrotehniku, softverski inženjering, umjetnu inteligenciju, ali i psihologiju, kognitivnu znanost i neuroznanost. Trenutačno je angažirana na projektu Marie-Sklodowska Curie (MSCA) koji traje tri godine i koji financira Europska komisija. Riječ je o projektu čiji je fokus na razumijevanju načina na koji ljudi surađuju i na korištenju ovoga znanja u svrhu omogućavanja uspješne interakcije čovjeka i robota.
Dvije će godine raditi na Sveučilištu Stanford, a treću se vraća u Njemačku, gdje će nastaviti rad na Tehničkom sveučilištu u Münchenu i kompaniji Otto Bock koja razvija inteligentne proteze.
- Moj trenutačni fokus je na razumijevanju načina na koji ljudi surađuju i na korištenju ovog znanja u svrhu omogućavanja uspješne interakcije čovjeka i robota, tako da i robot može doprinijeti ne samo obavljanju jednostavnih zadataka nego i procesu donošenja odluka - kaže za klix.ba.
Projekt se bavi i razvijanjem haptičkog uređaja koji omogućuje interakciju između čovjeka i robota čulom dodira.
- Primjene ovih metoda su u rehabilitaciji uz pomoć egzoskeleta, potom u inteligentnim protezama, ali i u upravljanju robota na daljinu pomoću haptičkih uređaja, primjerice, u telekirurgiji. Haptički uređaji omogućuju interakciju između čovjeka i robota putem osjećaja dodira. Uz pomoć haptičkog uređaja čovjek može dobiti informaciju o tome koliko sile robot primjenjuje na okolicu pri obavljanju zadatka i poslati adekvatnu naredbu robotu kroz isti uređaj - kaže Selma dodajući da kroz ovaj projekt roboti mogu obavljati zadatke umjesto čovjeka na jako udaljenim, opasnim i nedostupnim lokacijama.
Selma Musić, kaže, vjeruje kako je znanstveno-istraživački rad može odvesti svugdje, kao i to da Bosne i Hercegovine ima jako obrazovane i talentirane ljude te bi voljela da se znanstvenici iz cijeloga svijeta povežu s kolegama iz BiH.
Obrazovani i talentirani
- Kako su prilike za rad u akademiji svugdje rijetke, nisam sigurna gdje će me odvesti znanstveno-istraživački rad. Znanost ne poznaje granice, znanstvenici uspostavljaju kontakte i održavaju suradnje s kolegama diljem svijeta pa bih voljela imati kontinuiranu suradnju i sa znanstvenicima iz BiH i doprinijeti razvoju znanosti u našoj zemlji jer vjerujem kako imamo jako obrazovane i talentirane mlade ljude - kaže Selma za klix.ba.